Priča im je uglavnom ista – uzeli su stambeni kredit prije nekoliko godina vjerujući u stabilnost tečaja švicarskog franka, a danas su u velikim problemima, jer je rata porasla i do nevjerojatnih 65 posto. U traženju rješenja odlučili su osnovati udrugu koju su nazvali po valuti koja im je u posljednje vrijeme doslovno noćna mora
Rata kredita stalno nam raste i tome ne vidimo kraj. Nismo uzeli veliki kredit, ali se obitelj proširila, pa nam je stan postao mali a rata velika. U kratko vrijeme rata za stan od 40-ak kvadrata porasla nam je za 50 posto, a rješenja nema', kratka je povijest suočavanja s problemom rasta kredita u 'švicarcima' Riječanke Milene
Poput njezine, sličnu priču ima i 50-ak tisuća obitelji diljem Hrvatske koje su prije pet-šest godina, kad su krediti u 'švicarcima' bili logično i prihvatljivo rješenje stambenog problema, odlučile prihvatiti se toga izazova. U međuvremenu, rate kredita su mnogima porasle i za više od 50 posto, nekima čak i za dvije trećine, pa su se suočili sa zidom.
'Jednostavno su u vrijeme podizanja kredita 'švicarci' ulijevali više povjerenja od eura. Sad nam se ne isplati prebacivati kredit u eure, jer sve ono što pričaju u bankama prazne su priče. Niti odgoda ne pomaže, jer i dalje glavnicu moramo otplaćivati, a kamate nam svakako dolaze na naplatu nakon isteka odgode', ukazuje Milena.
Rješenje problema vidi u intervenciji države, ali ne deklarativnoj, nego stvarnoj, jer sve što je dosad predloženo nije bilo prihvatljivo za korisnike kredita. Uz napomenu kako je svjesna da je društvo u krizi, tvrdi da 'banke sigurno nisu u krizi i, na kraju, postaju vlasnici svega, vlasnici imovine građana, doslovno vlasnici ljudskih života'. Smatra da tome 'treba stati na kraj'.
Upravo na tom tragu inicirano je i osnivanje udruge korisnika kredita s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom, jednostavno nazvane Udruga Franak, o kojoj se glas širi velikom brzinom. Obitelji koje otplaćuju stambene kredite u 'švicarcima' već su počele organiziranje u Zagrebu i Splitu, uskoro se okupljaju u Osijeku i Rijeci, a potom i u drugim gradovima.
Cilj okupljanja u Udrugu Franak nije traženje pomoći iz državnog proračuna, nego prisiljavanje banaka od strane HNB-a i države da dužničko ropstvo pretvore u uravnotežen odnos s bankama u kojemu će obje strane snositi podjednak rizik kredita. Uz borbu protiv prakse učestalog i netransparentnog mijenjanja rate kredita, traže pravedniji odnos prema korisnicima i olakšavanje otplate. I konačno, zalažu se i za jednu od najnepopularnijih mjera, ali nešto što bi moglo pomoći građanima – uvođenje instituta osobnog bankrota
Koordinatori udruge po gradovima još uvijek ne žele javno nastupati, iako aktivno okupljaju tim odvjetnika, financijskih savjetnika i profesora ekonomije. Jedino je Riječanin Tomislav Prpić odlučio javno istupiti, navodeći konkretno svoj primjer.
'Nisam imao preveliko znanje o valutama prije pet godina kad sam se odlučio na kupnju stana po prihvatljivoj cijeni i povoljnim uvjetima kredita. Izbor je bio moj i za njega sam kriv, no nekoliko stotina kuna razlike u korist 'švicarca' naraslo je u 35 posto veću ratu i isto toliko veći preostali dio glavnice', prepričava Tomislav.
U međuvremenu je, priča, shvatio i smisao valutne klauzule, koja je u međuvremenu pretvorena u sredstvo zarade banaka, ali i činjenicu da su i kamatne stope, o kojima odlučuju isključivo banke, išle na štetu građana. 'Država nije stala u zaštitu svojih građana, a memorandum o produljenju stambenih kredita u francima bio je dodatni šamar zdravom razumu', ukazuje Tomislav Prpić.
Iako im ime, a i sama zamisao okupljanja sugerira da ih povezuje ista valuta i slični problemi, iz Udruge Franak kažu i da su otvoreni za korisnike kredita u drugim valutama posebice u eurima. 'Jasno da nam se i oni mogu priključiti, jer strahujemo kako će se i oni koji imaju kredite u eurima uskoro naći u sličnoj poziciji i imati sličnih problema', napomenuo je na kraju Tomislav Prpić, jedan od osnivača Udruge Franak.
