U Kninu se slavila 23. obljetnica 'Oluje' , državni vrh se kao i svake godine spustio do Zvonimirova grada, a toga dana, petsto kilometara od Knina, predsjednik SDSS-a i zastupnik u Hrvatskom saboru Milorad Pupovac bio je u Bačkoj Palanci na središnjem komemorativnom skupu u povodu Dana sjećanja na stradale i izbjegle Srbe u 'Oluji'.

Na skupu na kojem je Aleksandar Vučić, nekadašnji potrčko ratnog zločinca Vojislava Šešelja i radikala Tomislava Nikolića, a danas predsjednik Srbije, usporedio Hrvatsku s Hitlerovom Njemačkom.

Digla se prašina, HDZ- ov Branko Bačić zatražio je od Pupovca da se očituje o svemu, kapetan SDP-ova 'Titanika' Davor Bernardić ustvrdio da 'nacionalistička retorika ima za cilj samo jedno – da diže tenzije', liberalni Darinko Kosor preko Facebooka je poručio da je s 'ovakvom Srbijom gotovo', a pedeset tisuća okupljenih u Glini istu večer je na Thompsonovo 'Za dom', bez ustručavanja odgovorilo 'spremni'.

>>> Pupovac se oglasio o Vučiću, ali poslao poruku i Hrvatskoj: Ne možemo tolerirati proslavu na kojoj se čuje 'Za dom spremni'

Jedino je Milorad Pupovac sve to vrijeme šutio. Sve do utorka, kada je izišao s priopćenjem u kojem je objasnio kako razumije sve 'Hrvate koji su u usporedbama današnje Hrvatske s Hitlerovom Njemačkom prepoznali teške riječi', ali i dodao da se 'nada da Hrvati razumiju kako obilježavanje 'Oluje' bez svijesti o izgnanstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini, u kojoj se gledao i slušao sramotni i strašni pozdrav 'Za dom - spremni!' ne može biti nikako tolerirano'.

I tu je zasad stalo. Prividno. Vlada i Sabor su na godišnjem, predsjednica obilazi tunogojilište umirovljenog generala Ante Gotovine, premijer će u riječku Costabellu i život se na oko vratio u normalu iako po društvenim mrežama sijanje mržnje traje od 0 do 24. Pupovcu se zamjera da Vučića nijednom riječju nije spomenuo, nabacuje mu se da je četnik, a ima i onih kojima bi se trebali pozabaviti policija i psihijatri…

Stariji kolege će reći u šali da se Pupovčeva dolaska u Sabor danas sjeća još samo zastupnik s najdužim saborskim stažem, koji je tamo od 'rimskog doba', Furio Radin. Jer Pupovac je tek koju godinu nakon njega ili preciznije 1995. došao na Markov trg.

Svetozar Pribičević današnjice, Tuđmanov Srbin, profesionalni Srbin, srpski etno biznismen, četnik neke su od usporedbi, epiteta i uvreda kojima ga se častilo, ovisno tko ih je pisao ili izgovarao.

Filozof, lingvist i vozač tramvaja

Rođen je 5. studenog 1955. u Donjim Ceranjima, selu između Benkovca i Biograda u obitelji četvero djece od majke Mande i oca Obrada. U Ceranjima završava osnovnu školu, u Zadru 1974. godine okončava gimnaziju i put ga vodi u Zagreb gdje upisuje Filozofski fakultet, smjer filozofija i lingvistika.

>>> Pupovac: Nedolazak u Srb nije dobra poruka predsjednice i premijera

Svjedoci vremena kažu da je bio uzoran i marljiv student koji je povremeno živio i od toga da je bio vozač tramvaja. Nakon završenog studija ostaje na fakultetu kao asistent na lingvistici, a potom kao docent preuzima katedru za primijenjenu lingvistiku i orijentalne studije. Na istom fakultetu doktorirao je filologiju.

Kad je postalo jasno da će se država od 22 milijuna stanovnika raspasti najprije se angažira u Udruženju za jugoslavensku demokratsku inicijativu, ali ona doživljava potop na izborima nakon čega osniva Ligu socijaldemokrata.

Balvan revolucija bila je već debelo uzela maha u Hrvatskoj, dogodio se i krvavi Uskrs na Plitvicama, Milan Babić, krajiški zubar, kasnije osuđeni ratni zločinac koji je počinio samoubojstvo, u ljeto 1991. godine raspisao je referendum za nezavisnost krajine, a Pupovac je u Slobodnoj Dalmaciji izjavio kako je 'referendum za srpski narod u Hrvatskoj neprihvatljiv čin suicidalnog samodržavlja'.

Iste godine u srpnju u Lipiku okuplja 40 srpskih intelektualaca i osniva Srpski demokratski forum (SDF).

U jesen 1991. na haaškoj konferenciji podržava neovisnost Hrvatske što će beogradska Politika popratiti tekstom u kojem će mu poručiti da su ga u 'Haag privele hrvatske vlasti' i da to nije njegov stav.

U veljači 1992. izjavio je da je u Hrvatskoj '11 tisuća srpske djece pokršteno'. Kardinal Franjo Kuharić tražio je da se informacija provjeri, Živko Kustić, glavni urednik 'Glasa koncila' ustvrdio je da 'nijedan takav slučaj nije zabilježen', a u svibnju iste godine okružni zagrebački tužitelj podigao je optužnicu protiv Pupovca zbog širenja lažnih vijesti, ali do procesa nikada nije došlo.

Ratne godine

Ratne godine proveo je u Zagrebu na fakultetu. Bilo je to vrijeme kada se Srbima koji su odlučili ostati u Hrvatskoj, ako su imali sreće da ih se ne odvede i likvidira na Sljemenu, 'kucalo' nogom na vrata i objašnjavalo da bi trebali napustiti stanove i zemlju u kojoj žive. Početkom 1995. napušta SDF i osniva Samostalnu srpsku stranku (SSS).

Uoči izbora priključuje se Akciji socijaldemokrata Hrvatske i s njihove liste ulazi u Sabor. Poslije je prešao u Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) Vojislava Stanimirovića.

Dva dana nakon 'Oluje' kuće njegovih roditelja i brata spaljene su do temelja.

Prilikom jednog sastanka na Pantovčaku Tuđman je hvalio Pupovčeve istupe, rekavši da tako razumna Srbina još nije sreo. Nekako u to vrijeme kreće i Pupovčev uzlet koji označio bacanje u sjenu dotadašnjih čelnika Srba u Hrvatskoj, prije svih Milana Đukića, a potom i Stanimirovića.

Ljubav s Tuđmanom će se konkretizirati u zimu 1997. godine kada će Pupovac dignuti ruku za ustavne promjene.

Novinske arhive svjedoče da se glasovanje otezalo sve dok se on nije pojavio, a kasnio je sat vremena jer se navodno bio zadržao u Vukovaru.

>>> Pupovac: Umjesto da branimo antifašizam, mi popuštamo onima koji revitaliziraju Antu Pavelića!

Iste te 1997.godine u prostorijama 'Prosvjete' osnovao je Srpsko narodno vijeće (SNV), kao neku vrstu krovne udruge Srba u Hrvatskoj.

Iako je vrijeme rata bilo iza, započela je mirna reintegracija, situacija u Hrvatskoj bila je daleko od normalne. Osjećalo se to na svakom koraku, a posebno u mjestima koja su za rata bila pod srpskom okupacijom. Kako je to izgledalo na javnim tribinama imao sam prilike svjedočiti dvaput u zimu 1999. godine na tribinama u Slunju i Petrinji koje je organizirala njemačka zaklada Friedrich Ebert Stiftung.

Na tribine su stizali političari različitih političkih opcija, pa tako i predstavnici srpskih manjina. Je li Pupovac bio na obje više se ne sjećam, ali pamtim da je atmosfera u oba grada bila na rubu linča. U Petrinji je Pupovac pokušavao govoriti, kino dvorana bila je krcata, crne uniforme i publika koja viče četnik, četnik, zviždi na svaki pokušaj da nešto kaže.

Odnosi s premijerima i predsjednicima

Promjena vlasti 2000. godine stavila ga je na političku marginu. Povratak HDZ-a na vlast i dolazak Ive Sanadera ponovno će ga vratiti u fokus i od tada pa do Vlade Tihomira Oreškovića bit će uz vlast jer ruka ruku mije. Oreškovićevu Vladu nije podržao, a jedan od razloga je bio taj što je u njoj ministar bio Zlatko Hasanbegović. Dolaskom Andreja Plenkovića na vlast Srbi, kao i ostali manjinci, opet su uz vlast.

Sa Zoranom Milanovićem bio je u dobrim odnosima sve dok u javnost nije dospio transkript sastanka branitelja sa šefom SDP-a gdje je on, među ostalim, Srbe nazvao šakom jada.

'Očito da Zoran Milanović želi biti gori od hrvatske desnice i doprinijeti uvredama i ponižavanjima nama susjednih država kao što su BiH i Srbija.(…) Ako je za šaku glasova spreman druge proglašavati šakom jada, onda je to ozbiljan indikator bijede na koju se usmjerava hrvatska socijaldemokracija. Ako je spreman dodvoravati se desnici da bi vrijeđao druge zemlje i narode, onda je to doista zabrinjavajuće stanje lijeve politike u Hrvatskoj. Nije mu bilo dosta što je iskopao dedu ustašu u jeku proustaške kampanje, nego će sada proglašavati druge zemlje i narode šakom jada i velikim sranjem', komentirao je u ljeto 2016. za tportal Pupovac.

Iako je podržavao Vlade Ive Sanadera na predsjedničkim izborima stao je uz Stjepana Mesića što mu je Sander, navodno, zamjerao. Uz Mesića je bio i kada se otkrilo godinama kasnije da je na australskoj turneji 1992. godine veličao NDH. Premda je Mesićeva nasljednika Ivu Josipovića podržao na izborima 2009. godine, dvije godine kasnije između njih će izbiti žestok sukob.

>>> 'Počašćen sam time što je Povjerenstvo našlo da sam baš ja u sukobu interesa'

No prije toga, 2010. godine, Pupovac će završiti na operacijskom stolu. Otkriven mu je tumor zbog čega je ostao bez lijevog bubrega.

No vratimo se sukobu s Josipovićem. Naime, tjednik Novosti koje izdaje SNV objavio je tekst u kome se govorilo o Josipovićevoj ulozi u bogaćenju njegova prijatelja Marka Vojkovića koji je navodno mimo natječaja dobio posao ubiranja naknade za glazbena autorska prava.

Nije dugo trebalo čekati na Josipovićev odgovor koji ga je optužio da je, dok je njegov SDSS bio u vlasti, 'za Srbe učinio vrlo malo, za sebe iznimno puno'. Naveo je kako je 'reketario' sve prijašnje koalicijske partnere, da je netransparentno trošio novac namijenjen manjinama… Ukratko, Pupovčevu politiku je sveo na etnobiznis.

Teške riječi padale su i godinama kasnije. Tako je kada je Milan Bandić za opstanak na vlasti u Zagrebu odlučio promijeniti ime trga maršala Tita Josipović kazao kako samo jedan čovjek to može spriječiti i da se on zove Pupovac jer o njemu ovisi većina u HDZ-ovoj Vladi.

'Kao je dosljedan antifašist sad dolazi u priliku da pokaže da nije sitni politički trgovac', kazao je Josipović a Pupovac mu je odgovorio da on nije Šesta lička i da je to neozbiljno.

'Svesti pitanje imenovanja jednog trga na pitanje jednog čovjeka, i to pripadnika manjine s osjetljivom položajem, je pokazatelj neosjetljivosti prema manjinama od bivšeg predsjednika i to nije prvi put', odgovorio je Pupovac.

Višegodišnje prepucavanje kulminiralo je prošlog ljeta nakon Josipovićeva intervjua u Globusu u kojem ga je nazvao 'onaj koji nije Šesta lička' dodajući da je njegov antifašizam lažan i da on nije antifašist, već iskonski kolaboracionist, obrazlažući to činjenicom da je s ustašofilima spasio Plenkovićevu vladu.

S dopredsjedničke u predsjedničku fotelju SDSS-a uskočio je lani zamjenivši u njoj Stanimirovića koji je bio šef od 1997. godine.

Vladu Andreja Plenkovića još uvijek podržava, premda joj je zamjerio odlazak pojedinih ministara na komemoraciju Slobodanu Praljku, trajno neuklanjanje ploče iz Jasenovca, aferu mailovi kao i nerješavanje brojnih srpskih pitanja u Hrvatskoj.

Od prije 23 godine kada je ušao u Sabor Hrvatska je promijenila tri predsjednika države i sedam premijera. A on je još uvijek tu.