LIČKI BISER

Turisti se čude zašto im skrivamo ovu 'podzemnu katedralu'?!

21.05.2016 u 18:58

  • +10

Pećinski park Grabovača

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: www.pp-grabovaca.hr

Bionic
Reading

'Ovo je čudo! Prava podzemna katedrala. A zašto je skrivate!?' Tko pred ulazom u pećinu Samograd nakon izlaska iz nje govori oduševljeni njemački turist, a licem Katarine Milković i nadzornika Tomislava Špehara razlije se napola kiseo, a napola veseo osmijeh. Samograd je biser Pećinskog parka Grabovača, u Hrvatskoj unikatne prirodno-turističke ustanove, pa je sukladno tomu i Katarina Milković ravnateljica te ustanove hrvatski endem u svom poslu. I to ne samo zbog toga što štiti jedinstvenu ljepotu nego i zbog toga što u svojoj želji da vijest o Grabovači, spiljskom fenomenu nadomak Perušića, razglasi što dalje nailazi na unikatnu vrstu problema

'Turist kojeg smo upravo sreli sasvim opravdano pita zašto se skrivamo, a mi se ubijamo da skrenemo turiste prema nama. Ipak, on je slučajno nabasao na nas, jer nam na autoputu (Dalmatini) kojim se vozio nije dozvoljeno postaviti smjerokaze. Kažu, brani to zakon jer nismo od – nacionalnog značaja! A jedini smo pećinski park u državi? Krašograd nije ni nacionalni ni jedini, a ima smjerokaz!?' pomalo ljutito kaže Katarina Milković.

Samograd se nalazi u ponikvi, 800 metara udaljen je uzbrdicom, dijelom olakšanom drveno-kamenim stepenicama, od info pulta parka, a u samoj spilji nalaze kamene ručno isklesane stepenice s drvenim rukohvatom stare više od stotinu godina. Vani je već polako grijalo proljeće, ali za Samograd trebaju dugi rukavi - temperatura spilje u prosjeku je osam stupnjeva Celzijusa, a od obuće, zbog zemljane i šljunčane podloge, nije baš preporučljivo pojaviti se u japankama.

'Prvi sam put ušla u Samograd kad sam išla u osnovnu školu, 80-ih godina i tada sam se zaljubila u to veličanstveno podzemlje. Već tada sam počela maštati o tome kako bi bilo lijepo da tu prekrasnu spilju obilaze turisti. No stanovnici Perušića nikad se nisu bavili turizmom i bilo je teško za očekivati da će spilja Samograd ikad postati poznata, premda je svoja vrata prvi put za javnost otvorila 1889. godine', priča Katarina koja svoje mladenačke snove nije zaboravila, ali se za njihovo ostvarenje i potrudila i načekala. Tako je 2000. godine s nekoliko prijatelja iz Perušića osnovala Planinarsko društvo Samograd.

'Nas petnaestak smo čitavo proljeće i ljeto čistili brdo Grabovaču od smeća koje se ondje nakupljalo tijekom Domovinskog rata. Kasnije smo sakupljali novac kako bismo napravili rukohvate u spilji Samograd radi lakšeg prolaza, postavili smo klupe po stazi do spilje te organizirali prve izlete. Sve je bilo super dok nismo naletjeli na – brdo od papira. Tada nismo znali da za takvu aktivnost trebamo dobiti dozvolu od resornog ministarstva i ubrzo, nakon što smo došli do pravih informacija, odustali smo od svih aktivnosti. Bilo je potrebno previše papirologije za nas koji smo bili u radnom odnosu', spominje Katarina ističući kako je Samograd tek jedna u nizu spilja Grabovače.

Osim spilje Samograd, na samo 5.000 hektara nalazi se još preko 40 speleoloških lokaliteta. U našem parku još su spilje Medina i Amidžina i sve su dodatno zaštićene kao geomorfološki spomenici prirode i lokaliteti Natura 2000. Turistima je uz obavezno vođenje otvoren samo Samograd', kaže Katarina koja je pet godina nakon odustajanja njene male grupe zanesenjaka ipak došla na svoje. Godine 2005. općina Perušić osnovala je Javnu ustanovu za upravljanje geomorfološkim spomenicima prirode Pećinski park Grabovača, a 2009. onu mu je postala ravnateljica. Koju godinu kasnije bila je sigurna kako je njezin životni zadatak da 'učini sve što je moguće i dozvoljeno da Perušić i Liku prezentira ponajprije kao destinaciju koja zaslužuje pozornost javnosti'. Danas Pećinski park Grabovača zapošljava četiri osobe, a tijekom sezone i četvero do šestero studenata kroz program javnih radova i pet do 10 nezaposlenih.

Lika je zeleno srce Hrvatske s nebrojenim potencijalima, a mi se svakodnevno suočavamo s tim da nas tretiraju kao – zemlju medvjeda. Svi znaju za Plitvička jezera i tu sve staje. Otoci imaju more, sunce, plaže, ali Lika ima sve ostalo. Imamo nezagađeno tlo, vodu, čistu prirodu, nacionalne parkove, čiste rijeke, izvrsnu klimu, hranu koja oduševljava i - domaćine koji ne kalkuliraju kada je u pitanju gostoprimstvo. Lika je i pravo malo speleološko carstvo čije bogatstvo ni izbliza nije prepoznato', kaže Katarina.


'Tako malo pozornosti se pridaje speleologiji i speleolozima, zahvaljujući kojima imamo nevjerojatno puno podataka o ličkim podzemnim tajnama. U današnje doba kada je informacija najvažnija, mi nismo u stanju iskoristiti nijednu informaciju koju smo dobili od tih vrijednih ljudi koji svoje živote stavljaju na kocku ne bi li istražili još pokoji speleološki lokalitet, a mi ih u Lici imamo na tisuće', nastavlja Katarina koja osim speleološkog i menadžerskog dara posjeduje i PR vještine budući da je radila kao radijska i televizijska novinarka.

Kad se svemu doda i velika energija, onda bi se moglo reći kako je prava lička aktivistica i lobistica: član je LAG-a Lika (projekt lokalna aktivistička grupa), autor projekta GEC (geoznanstveni edukativni centar Grabovača) za koji su dobivena sredstva za izradu studije predizvodljivosti. Katarina je bila i voditelj triju EU projekata: 'Wildelife watch - increasing capacities for sustainable development in protected areas' u suradnji s Udrugom BIOM iz Zagreba te 'Karst 4U - discover undiscovered' i 'Karst 4U - Explore Croatian Nature'. Trenutačno je voditeljica EU projekta 'Discover Croatia: Think Green, Act For Future'. Usto je i inicijatorica razvoja volonterskog turizma u Perušiću.

'Osim turističkih obilazaka spilje Samograd, Pećinski park Grabovača već niz godina provodi edukativno-ekološke radionice i omogućava terensku nastavu djeci predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi te stručna vođenja po poučnim stazama koje su uređene na području Grabovače. Naši gosti su i djeca i odrasli. U pred i post sezoni uglavnom nam dolaze školarci, a u to doba nudimo i orijentacijsko trčanje, te nekoliko poučnih staza. U ljetnoj sezoni smo dodatna ponuda hotelima i kampovima od Rijeke do Zadra te Plitvicama. Tada nam uglavnom dolaze strani turisti', kaže Katarina.

A da su turisti zaista oduševljeni parkom, govori i podatak da se vraćaju, ali s obiteljima i prijateljima. U Grabovači su uspješni kako s europskim turistima tako i s EU fondovima, prošle godine imali su tijekom sezone veći broj Belgijanaca i Francuza, a ove godine dolaze i Španjolci.

'Premda je naša ustanova osnovana s ciljem upravljanja geomorfološkim spomenicima prirode i to nam je u konačnici prioritet, turizam je onaj drugi dio posla koji omogućava da se novac zarađen od pružanja usluga reinvestira u park. Radi se o volonterskim projektima koji se odvijaju preko programa Erasmus+, a kroz suradnju našeg parka i Agencije za mobilnost i programe EU-a. Prošle su godine bili Francuzi i Belgijanci, ove godine Španjolci... Smatram da su ti programi izvrsna poveznica između parka i lokalnog stanovništva, zahvaljujući kojima ono ima konkretnu korist, a mi u parku iznimnu pomoć oko održavanja parka, pripremanja različitih programa, održavanja ljetnih škola, tečajeva stranih jezika i svega ostalog', kaže Katarina.

Tako će ove godine projektom 'Discover Croatia: Think Green Act For Future' izradit će se novi teren za djecu, tzv. discover area, osim toga djeca će tijekom ljeta biti u Perušiću ili okolici imati priliku učiti španjolski jezik, a Park će osigurati učenje hrvatskog jezika za volontere te različitim brošurama i suradnjom s volonterskim udrugama iz Španjolske promovirati park i Liku.

Posljednji projekt koji su pokrenuli zove se 'Lika is adventure', a iza njega osim Parka stoje Pustolovno-izletnički centar Rizvan City i Linden Tree Retreat And Ranch.

'Svaka od tri spomenute institucije nudi različit, a opet vrlo sličan vid turizma koji omogućava turistima da se povežu s prirodom. Interes za ovo što nudimo postoji, bili smo na sajmu turizma u Parizu, ostvarili kontakte s njihovim turističkim agencijama te upravo slažemo jednodnevne i višednevne izlete. Rezultati će vjerojatno biti vidljivi tek iduće godine, ali rijetko kad se nešto postigne preko noći', kaže Katarina.
Sve to utjecalo je na to da godišnje imaju porast za oko 1.000 posjetitelja, što je za lički prosjek zadovoljavajuće.

Još kad bi im na Dalmatini postavili smjerokaz