Sanader je nepravomoćno osuđen na tri godine i šest mjeseci zbog optužbi za ratno profiterstvo te na sedam godina i šest mjeseci zbog kaznenog djela uzimanja mita i zlouporabe položaja i ovlasti. Sudac Ivan Turudić objedinio je dvije kazne i dosudio mu deset godina zatvora, naložio mu da u proračun u roku od 15 dana vrati sve što je uzeo te da plati troškove suđenja. Sanader, dakle, mora vratiti 3,6 milijuna kuna iz afere Hypo te platiti 37 tisuća kuna sudskih troškova. Tvrtka Dioki u vlasništvu Roberta Ježića, kao pravni zastupnik tvrtke Xenoplast, mora također u roku od 15 dana u proračun uplatiti pet milijuna eura mita koje je, tvrdi sud, Sanader trebao preuzeti.

USKOK je tražio maksimalnu kaznu od 15 godina, no Sanaderu je Turudić uzeo u obzir olakotnu okolnost da je obiteljski čovjek s dvoje djece. Kako prema zakonu svi koji budu osuđeni na više od pet godina moraju odmah u zatvor čekati pravomoćnu presudu, tako i Ivo Sanader danas nije napustio sudnicu, nego su ga pravosudni policajci odmah odveli u Remetinec. Njegovi odvjetnici će se žaliti jer su uvjereni da je obrana imala dovoljno argumenata koje je danas sudac u obrazloženju, prema riječima odvjetnika Čede Prodanovića, sasvim zanemario.

Turudićevo obrazloženje nije bilo na razini njegove uobičajene oštrine. Prvi dio presude kao da je na brzinu promrmljao, a zatim je obrazlagao presudu potvrđujući uglavnom što je USKOK tvrdio. Dokazi i argumenti Sanaderove obrane bili su mu 'neživotni, nelogični i neuvjerljivi'. 

'Jedna od brojnih otegotnih okolnosti je to da ste kaznena djela počinili kao državni dužnosnik, da ste nanijeli štetu vitalnim interesima Hrvatske i ugledu države u svijetu', rekao je Turudić Sanaderu koji je tijekom cijelog izricanja presude šutio. 

Iskazali ste nevjerojatnu upornost u počinjenju ovih kaznenih djela. Morala su biti počinjena uz intelektualni plan. Radi se, naime, o nizu radnji, a ne o jednostavnoj krađi. Radi se o brižljivo organiziranim djelima. Ovakvim vašim ponašanjem vi ste zaista doprinijeli razočaranju ljudi u institucije sustava, stvaranju opće apatije i bezizlaznosti. Naročito kod mladih ste stvorili dojam da se ne isplati raditi, nego da se do cilja može doći kršenjem zakona, pa i morala društva', pojasnio je Turudić i naglasio da je svaka presuda poruka, pa tako je i ova.

'Poruka je da se kaznena djela ne isplati činiti i da će počinitelj biti kažnjen. S obzirom na to da ste kazneno djelo počinili kao visoki dužnosnik, poruka se prvenstveno upućuje osobama koje obnašaju političku vlast od lokalne do državne. Vi ste svoju funkciju iskoristili za vlastito bogaćenje, a ne za opće dobro, što bi trebao biti cilj. To je poruka svima da obavljaju posao za opće dobro, a ne za svoju vlastitu korist', rekao je Turudić.

No, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu nije htio previše u 'patetiku' i moraliziranje bivšem premijeru. U obrazlaganju presude vjerovao je USKOK-u, Mati Graniću i Robertu Ježiću, svaka konstrukcija obrane nije bila uvjerljiva. 

SANADER JE PRVI OSUĐENI RATNI PROFITER U HRVATSKOJ!

Slučaj ratnog profiterstva, odnosno aferu Hypo, za Turudića drže činjenice da je Hypo dao kredit Hrvatskoj u iznosu od 140 milijuna šilinga te da je netko, odnosno Sanader, uzeo proviziju od sedam milijuna šilinga, odnosno 3,6 milijuna kuna. Nije vjerovao Sanaderu kada je govorio da je proviziju uzeo hrvatski iseljenik i mason Eugen Laksa (kojega gotovo nijedan svjedok nije vidio),ali nije niti znao objasniti kako je Sanader preuzeo taj novac. Zna se samo da je provizija preuzeta u četiri navrata od četiri različite osobe.

Turudiću je tijekom suđenja potvrđeno da je glavni pregovarač za kredit, koji je tada nepoznata i mala Hypo banka dala Ministarstvu vanjskih poslova za otvaranje novih veleposlanstava sredinom devedesetih, bio Ivo Sanader. On je znao njemački, viđen je na brojnim sastancima, a pronađena je i zabilješka u kojoj stoji da je Sanader obećao šefu uprave Hypa Wolfgangu Kultereru da će mu, u zamjenu za kredit i proviziju, osigurati prodor na hrvatsko tržište nakon rata. 

Kako je Sanader pokušao dio odgovornosti svaliti na bivšeg mu šefa, tadašnjeg ministra vanjskih poslova Matu Granića, Turudić mu je danas rekao: 'Granić je bio ministar vanjskih poslova i on je vjerojatno komunicirao s austrijskim ministrom Aloisom Mockom, tako da nije stvarno ni logično, a ni životno da bi se oni bavili pojedinostima kreditnog ugovora. Hypo je 1994. godine bila anonimna banka, nije za očekivati da bi se njome bavili ministri.'

Kako je Hypo zaista strelovito prodro na hrvatsko bankarsko tržište i kako je Sanader zbog ratnih okolnosti imao puno veće šanse da ostvari laku zaradu na kreditu za državu, sudac Turudić je zaključio da se zaista radilo o ratnom profiterstvu koje valja kazniti s tri godine i šest mjeseci zatvora: 'Nije ratno profiterstvo samo ono klasično, umjetno izazivanje nestašica i stvaranje crne burze. Nije to samo nabava i kupovina oružja pa višestruko skuplja prodaja. Da bi bilo ratno profiterstvo – kazneno djelo mora biti počinjeno u vrijeme rata, optuženi je morao koristiti ratno stanje koje mu je omogućilo počinjenje kaznenog djela. Vi ste to ostvarili. Hrvatska je bila tek stvorena država izložena brutalnoj agresiji.'

ZBOG PREDAJE INE MAĐARIMA I UZIMANJA MITA DOBIO JE NAJVEĆU KAZNU - SEDAM GODINA I ŠEST MJESECIZATVORA

Što se tiče afere Ina-Mol, u kojoj se Sanadera okrivilo da je za 10 milijuna eura mita predao upravljačka prava Ine mađarskom Molu, Turudić je kao osnovne dokaze protiv Sanadera istaknuo činjenicu da je izmjena ugovora Vlade i Mola bila nepotrebna, a na kraju i štetna za državu.

Svjedoci poput Damira Polančeca i Ivana Šukera uvjerili su Turudića da osnovano povjerenstvo za pregovore Vlade s Molom oko te nepotrebne izmjene ugovora uopće nije radilo svoj posao: 'Bila su samo dva ili tri sastanka povjerenstva, bez zapisnika, bez zaključaka. Polančec je potvrdio da je dobio nalog od vas da udovolji zahtjevima Mola. Bio je alfa i omega pregovora i trudio se zadovoljiti vas i vaše naloge.'

Da je ugovor Vlade i Mola štetan, Turudić potkrepljuje i novim sustavom odlučivanja: 'Tim izmjenama mađarski član uprave dobio je 'zlatni glas'. Kada bi omjer glasovanja bio 3:3, tada bi Mađar odlučivao što će biti. Naravno, vrlo je logično da će odluka biti u interesu mađarske strane, što se nikome ne prigovara, sačuvaj bože', rekao je cinično Turudić. Također je podsjetio da je mađarska prevlast otišla tako daleko da su mađarski direktori osnovali 'odbor izvršnih direktora' kojemu hrvatski članovi uopće nisu smjeli pristupiti.

Turudić je, dakle, povjerovao svjedoku Robertu Ježiću koji je nekada bio Sanaderov dobar prijatelj i koji je otkrio kako je pomagao Sanaderu da preuzme mito:

'Vaš utjecaj bio je golem i neosporan', obraćao se Turudić Sanaderu. 'Vi ste svojim autoritetom mogli postići da se sklope poslovi protivni interesima Hrvatske. Vi ste kao mandatar izabrali svoje članove Vlade po vlastitim kriterijima, a čini se da je to bila poslušnost. Oni su vas, može se reći, slijepo slušali. Kada Polančec tvrdi da ne zna je li vam se itko ikada suprotstavio, kaže da je svjestan da govori na svoju štetu. Vi ste bili arhitekt sustava, sustav je bio samo privid demokratskog odlučivanja. Imali ste nepodnošljivu lakoću odlučivanja kojom ste postigli da se odluke donose prema vašim stajalištima, ali i jedva izraženim željama. Imali ste idealan medij koji je bez diskusije prihvaćao vaše naloge. Mislim pritom na članove Vlade. Mol nije bio nikakav spasitelj Ine i Vlada je držala glavu Ine iznad vode jer joj nije naplaćivala trošarine i davanja.'