U američkom izbornom sustavu predsjednik se ne bira direktno, već putem elektorskih glasova unutar Izbornog kolegija s ukupno 538 članova. Da bi kandidat pobijedio, mora osvojiti najmanje 270 elektorskih glasova, što je apsolutna većina. Međutim, ako oba kandidata osvoje po 269 glasova, dolazi do izjednačenja, što otvara put jedinstvenom ustavnom rješenju – tzv. kontingentnim izborima.

Povijest ustavnih zastoja: Slučajevi iz 1800. i 1824.

Ovo nije prvi put da su se Amerikanci suočili s potencijalnim izjednačenjem na predsjedničkim izborima. Prvi slučaj dogodio se 1800. godine, kada su se Thomas Jefferson i Aaron Burr, obojica kandidati Demokratsko-republikanske stranke, suočili s izjednačenjem. Elektori su tada davali po dva glasa: jedan za predsjednika i jedan za potpredsjednika, ali zbog nedostatka koordinacije Jefferson i Burr završili su s jednakim brojem glasova.

Rješenje je pronađeno u Zastupničkom domu te je on na kraju izabrao Jeffersona kao predsjednika nakon dugotrajnog procesa koji je gotovo doveo do vojnog sukoba. Iz tog razloga 1804. godine usvojen je 12. amandman, jasno razdvojivši glasanje za predsjednika i potpredsjednika kako bi se izbjegle slične situacije u budućnosti.

Još jedan slučaj izjednačenja dogodio se 1824. godine, kada zbog podjele unutar Demokratsko-republikanske stranke niti jedan kandidat nije uspio osvojiti većinu elektorskih glasova. Na kraju je Zastupnički dom izabrao Johna Quincyja Adamsa za predsjednika, piše Euronews.

Što bi se danas dogodilo u slučaju izjednačenja?

U slučaju da Kamala Harris i Donald Trump dobiju po 269 elektorskih glasova, Zastupnički dom morao bi donijeti odluku o tome tko će biti sljedeći predsjednik. Prema 12. amandmanu, u ovakvoj situaciji zastupnici glasaju po državama, pri čemu svaka država ima jedan glas, bez obzira na broj stanovnika. Dakle Wyoming, s manje od 600.000 stanovnika, imao bi isti utjecaj kao i Kalifornija s njih gotovo 40 milijuna.

Da bi kandidat pobijedio, treba osvojiti podršku najmanje 26 država. Tada na scenu stupa politička kompozicija Zastupničkog doma, a on bi mogao donijeti presudnu odluku na temelju stranačkih linija, ali i podrške kandidatu s najviše glasova u određenoj državi. Ova situacija zasigurno bi izazvala političke pritiske na novoizabrane kongresnike.

U međuvremenu bi američki Senat, koji ima 100 članova, odlučivao o izboru potpredsjednika između dvojice kandidata koji su osvojili najviše elektorskih glasova. Svaki senator imao bi jedan glas, a Senat bi mogao izabrati potpredsjednika čak i ako je Zastupnički dom i dalje u zastoju oko izbora predsjednika. Ako se predsjednik ne izabere do inauguracije 20. siječnja, novoizabrani potpredsjednik mogao bi preuzeti ulogu vršitelja dužnosti predsjednika.

Scenariji u slučaju izjednačenja i politička podjela vlasti

Nekoliko je scenarija u kojima bi moglo doći do izjednačenja. Jedan od njih uključuje situaciju u kojoj Trump pobjeđuje u državama kao što su Pennsylvania i Georgia, a Harris osvaja ključne države Wisconsin, Michigan, Arizonu i Nevadu, uz elektorski glas iz Nebraske.

Drugi scenarij, manje vjerojatan, predviđa da Harris pobijedi u svim državama koje je prošli put osvojio Biden, ali uz dodatnu pobjedu u Sjevernoj Karolini, dok Trump ponovno osvaja Michigan, Pennsylvaniju i Wisconsin te prvi put Nevadu. Ovaj bi ishod rezultirao neriješenim rezultatom 269:269 i pokrenuo bi kontingentne izbore u Zastupničkom domu, prvi put nakon gotovo dva stoljeća.

Teoretski je moguće da bi došlo i do tzv. kohabitacije – situacije u kojoj bi predsjednik i potpredsjednik dolazili iz različitih stranaka. To bi moglo zakomplicirati političku dinamiku u zemlji već snažno podijeljenoj po stranačkim linijama. Ovakav scenarij mogao bi se dogoditi ako Zastupnički dom odabere jednog kandidata za predsjednika, a Senat odluči podržati potpredsjednika iz druge stranke.