Iako je skandal oko arbitraže glavna medijska tema u Sloveniji i Hrvatskoj, u Bruxellesu su zasad svi agresivno nezainteresirani za bilo što u vezi Pirangatea. Osim izjava glasnogovornice Europske komisije Mine Andrejeve, skoro pa nitko drugi od desetaka tisuća briselskih eurokrata nema što za reći oko ove, za hrvatsko-slovenske odnose, itekako vruće teme
Američki političko-tračerski portal Politico otprije nekoliko mjeseci ima svoju ispostavu i u Bruxellesu te pokušava svoj pristup izvještavanju proširiti i na Europsku uniju. U slučaju Politica to znači da će se i najmanji kuloarski trač uvećati u značajnu vijest, da će se svaka izjava o bilo kojoj temi predstavljati kao najvažnija stvar na svijetu što u slučaju Pirangeate svjedoči prvenstveno o tome koliko se u Bruxellesu ova tema smatra irelevantnom.
Naime, svakog jutra od Politica dobivam u inbox njihov 'Brussels Playbook', pregled svih mogućih tema koje taj dan zaokupljaju glavni grad Europske unije (barem iz perspektive Politica), a otkako je eksplodirao skandal s prisluškivanjem slovenskog arbitra odnosno njegovom protupravilnom dojavljivanju arbitražnih podataka ljubljanskom ministarstvu vanjskih poslova, u Playbooku priča nije spomenuta niti jednom. Da bude jasno, u isto vrijeme pisalo se o događanjima u Poljskoj, Turskoj, Grčkoj, Luksemburgu, Ukrajini itd., o svakoj mogućoj krizi unutar Europske unije koja se smatra dovoljno važnom da zavređuje spomena, ali o prijeporima između Slovenije i Hrvatske – baš ništa!
I nije u tome usamljen Politico nego tek simptom šireg konteksta, jer se o Pirangateu dosad u Bruxellesu izjašnjavala skoro samo glasnogovornica Europske komisije Mina Andrejeva šaljući poruke da arbitražu treba nastaviti. Od doslovce desetaka tisuća eurokrata, od svih tih zaposlenika EK-a, od stotina europarlamentaraca (s izuzetkom, naravno, nekoliko hrvatskih i slovenskih), od toliko briselskih think tankova itd., ne može se čuti nijedan jedini komentar o Pirangateu i napetostima između Ljubljane i Zagreba kada je riječ o – sada već propaloj - arbitraži.
Razlog tome svakako su i godišnji odmori koji su također aktualni i u Bruxellesu, ali i iskreni izostanak ikakvog interesa za tu temu. Pitao sam i neke redovite kontakte u Bruxellesu za komentar; jedino što sam od njih dobio jest prijateljski iskreno 'ne da mi se'. U kontekstu gorućih problema Europske unije – a na prvom mjestu su Grčka i izbjeglička kriza, dok je Ukrajina na dalekom drugom – granične razmirice dviju država koje zajedno imaju šest i nešto milijuna stanovnika (od sveukupno 500 milijuna ljudi koji žive u EU-u) jednostavno nisu nikome pretjerano važne osim Hrvatskoj i Sloveniji.
Jedino što bi cijelu stvar moglo učiniti važnom za Bruxelles jest ako se doista zaključi da su je zakuhali Amerikanci s obzirom na to da je teško povjerovati da su hrvatske tajne službe sposobne za prisluškivanje slovenskih diplomata u Beču, ali ni to nije garancija da će netko iz EU-a doista obratiti pažnju, jer ionako odavno znaju da ih NSA sve prisluškuje.
Zaključak koji bi Hrvatska i Slovenija iz toga trebale izvući jest taj da njihova provincijalna svađa oko Piranskog zaljeva ne interesira nikoga te bi je trebale same riješiti. Ali baš to je ono što ove dvije države već desetljećima nisu u stanju pa je moguće da će Slovenija pokušati natjerati EU da obrati pažnju blokirajući ulazak Hrvatske u Schengen. Bit će još bure u toj čaši hrvatsko-slovenske vode.
