Jonathan Peel ubraja se među ljude koji se odlično snalaze u Bruxellesu, u kojem je svake godine od 2006. više puta kao član EESC-a, gdje zastupa stavove i interese europskih poslodavaca. Peel je ostvario poslovnu karijeru u britanskoj prehrambenoj industriji, a u EESC-u je član sekcije za transport, infrastrukturu energije i informacijsko društvo te jedan od najbolje upućenih stručnjaka za pregovore Europske komisije s američkom vladom oko sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a.

Glavna su tema u Bruxellesu pregovori o zoni slobodne trgovine koja bi uključivala SAD i EU. Što Vi, kao čovjek s dugogodišnjim iskustvom u biznisu, mislite o svemu tome?

Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a želi se zgotoviti do jeseni 2014., jer na kraju te godine Europskoj komisiji istječe mandat, a u studenome su i izbori za američki kongres. Velik je zalogaj da se sve sto postigne u tom vremenskom okviru, jer su zapravo manji problemi odavno riješeni te ostaju otvoreni najveći prijepori. To će svakako biti usklađivanje pravila i regulacije, jer se to prilično razlikuje u Europi i Americi. To je i kompleksno tehničko pitanje, a ne samo političko. No čini mi se da će najveći problem biti – a ovo govorim i kao netko tko je radio u prehrambenoj industriji – označivanje hrane, jer u Europskoj uniji želimo da sve bude etiketirano, pa i GMO. Dakle, mislim da postoji fundamentalna razlika oko sigurnosti prehrambenih proizvoda i kako to definiramo.

A što je s trgovinskim sporazumom s Japanom, koliko je on važan?

Sve je važno ako krenemo od polazne točke da je Europa u krizi te da imamo naročito veliku nezaposlenost mladih i probleme s dužničkom krizom. Potrebna su nam nova tržišta, posebice dok se ne izgradi ponovno povjerenje u europsko tržište. Trebamo gledati prema novim tržištima, gdje ljudi prvi put imaju više od jednog izbora, poput zemalja BRICS-a, ali ne smijemo zaboraviti ni postojeća razvojna tržišta, poput Japana i Kanade. S potonjom su pregovori o slobodnoj trgovini trebali biti zaključeni do lipnja ove godine, ali su se odužili, pa se sada najavljuje da će biti sve sređeno do Božića. Što se Japana tiče, svi znaju da je jako teško tamo plasirati prehrambene proizvode, s obzirom na to da imaju specifičnu regulaciju. Europska komisija znala je da će u pregovorima s Japanom biti dosta barijera te su napravili i dubinsku analizu koja je trebala pokazati što će biti najveći prijepori. Tako EK zna koji su parametri potencijalnog sporazuma s Japanom, odnosnu u kojim se područjima može postići dogovor, a u kojima ne. EK kaže kako bi rezultat sporazuma s Japanom bilo najmanje 140 tisuća novih radnih mjesta u Europi i povećanje BDP-a za 0,8 posto, što su prilično precizno izabrane brojke.

Postoji li unutar EU-a podjela oko ovih sporazuma oko kojih pregovara Komisija?

Toga je uvijek bilo. Sjeverne zemlje su sigurno više sklone tome da se sporazum postigne. Za sporazum su naročito baltičke nacije, Švedska i Njemačka, a južne su države više sumnjičave. Ali treba naglasiti da je Vijeće ministara dalo zeleno svjetlo za ove pregovore.

Koliki će problem za postizanje dogovora biti kompanije poput Monsanta, koje su prihvaćene u SAD-u, dok se u Europi susreću s dosta prepreka i skepse?

Pa to je pitanje od milijun dolara! Sjećam se odlično da sam prvi puta čuo za Monsanto još kada su bili samo firma koja se bavi proizvodnjom pesticida, a sada su nešto mnogo više. Treba znati i da se kompanije mijenjaju tijekom vremena te da one koje su bile vodeće devedesetih godina to više možda i nisu. Pregovori se trebaju pozabaviti i time.

Mnogo razgovarate s poslodavcima diljem Europe. Možete li procijeniti kako se u tom segmentu društva gleda na sporazum sa SAD-om?

Na pregovore gledamo kao na dobar potez, a želimo vidjeti kakav će biti sporazum pa ćemo ga onda moći komentirati. Skupinu poslodavaca u EESC-u čine doista predstavnici najvažnijih tvrtaka EU-a, i to iz svake pojedine države te predstavljamo interese moćnog biznisa Europe. Za nas su pregovori o slobodnoj trgovini uvijek načelno dobra stvar, ali sačekat ćemo da vidimo što će se dogovoriti prije nego što damo svoju finalnu ocjenu.

Kako gledate na ulogu Europske unije danas, za koju mnogi govore da je u velikoj krizi?

Dolazim iz Irske i sjećam se da smo kao djeca hodali bosi ulicom te da se kod nas znalo gladovati još u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Ljudi nisu mogli kupiti auto, a Francuska nam se činila kao daleka i egzotična lokacija. Kada je Irska pristupila Uniji, odjednom nam se otvorio cijeli svijet i više nismo bili samo mala država između Velike Britanije i Amerike. Također, ljudi zaborave da je Unija počela nastajati nakon Drugog svjetskog rata, kada je cijela Europa bila u međusobnom ratu. Danas zbog Unije ima mnogo manje nacionalizma u Europi.