'Dijagnoza je postavljena, ali gdje je terapija? Dobro je da konačno imamo na papiru kako se i koliko radi u kojim bolnicama, ali to je jedan par čarapa i ne znam što se dalje čeka jer nema jasnih rokova u kojima će liste čekanja biti smanjene. Ovo s krajem 2012. meni je predugi rok, a ovo je problem na koji upozoravamo već pet ili šest godina', podsjeća predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek

Ostojić je, naime, u utorak, uz podršku udruga pacijenata, predstavio projekt smanjenja liste čekanja nakon obavljene analize stanja prema kojoj u Hrvatskoj na neku pretragu ili operaciju čeka oko 540.000 pacijenata. Sada planira reorganizaciju liste čekanja, no uvođenje reda u bolnicama bi trebalo zaživjeti tek početkom iduće godine. U međuvremenu, jedinstvena lista čekanja bit će podijeljena na tri liste: hitnu, gdje usluge treba pružiti odmah, odnosno u roku od 24 sata, brzu, čiji je krajnji rok 90 dana, i redovitu na kojoj je zdravstvenu uslugu nužno pružiti u roku od šest mjeseci.

'Građani nisu mačke s devet života!'

'Nismo mačke, imamo samo jedan život! Tko može mjesecima čekati nužne pretrage i da se razumijemo – pa kad je nešto hitno, onda je hitno i tada nitko neće riskirati s odugovlačenjem, ali imamo problem s drugim stvarima. Dobro je i svaka čast da se utvrdilo gdje i što, ali sada je bitno da vidimo tko će i u kojem roku riješiti stvari', ističe Avberšek.

'Najveći su problem ljudski resursi, potom aparatura i sama zdravstvena zaštita', upozorava predsjednik Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo, koji podsjeća da liste čekanja nisu samo hrvatski problem. 'Nedostaje nam specijalista, potrebno je da se na medicinske fakultete upisuje više studenata, a upitno je i jesu li sve pretrage doista nužne. Valjalo bi napraviti košaricu zdravstvene zaštite i osnovnog zdravstvenog osiguranja, pri čemu je to, naravno, socijalno pitanje. No, s druge strane, i pacijenti trebaju biti svjesni ne samo svojih prava, nego i obaveza, a s privatnim sektorom javni treba razvijati partnerski odnos.'

'U Hrvatskoj bi i moja baba bila uspješan zdravstveni privatnik'

'Potrebno je odvojiti javno od privatnog, javno zdravstvo mora biti konkurencija privatnom. Treba srediti sustav zdravstva, ali tako da više ne govorimo o brojevima, nego o pouzdanijoj i kvalitetnijoj usluzi, a novac mora ići u javni, a ne u privatni sustav. Privatnik je taj koji je na tržištu, a ne da s HZZO-om ima ugovor i dobiva javne pacijente na tanjuru, tako bi i moja baba bila uspješni privatnik', upozorava Avberšek i zaključuje: 'Ministar mora otvoriti bolnice u popodnevnim satima i građanima učiniti dostupnom aparaturu plaćenu njihovim novcem, a i naši su zdravstveni djelatnici spremni raditi i bez toga, odgovorno tvrdim, nema rješenja.'

Međutim, analiza je pokazala da u pojedinim bolnicama nije postojao čak ni raspored liječnika, baš kao što su zabilježene i još veće nevjerojatnosti prilikom usporedbe nabavnih cijena ugradbenog materijala pa tako koronarni stent istog proizvođača potreban za intervenciju kardiologije KBC Zagreb plaća 4.500 kuna, a OB Dubrovnik 11.500 kuna. Ili - jednu vrstu leća potrebnih za operaciju očne mrene istog proizvođača KBC Zagreb nabavlja po cijeni od 350 kuna, OB Zadar po 455 kuna, a OB Čakovec 620 kuna.

195283,153500,188698,111405
'Poreznici bi trebali provjeriti imovinu onih koji su se u bolnicama bavili nabavom'

'Što se tiče razlika u nabavnim cijenama ugradbenog materijala po bolnicama, Komora se u to ne može miješati, ali i ja se pitam, primjerice, kako jedan lijek u Sloveniji može koštati upola manje nego u Hrvatskoj, pa i o tome, dakako, valja voditi računa', kaže Minigo.

'To je nevjerojatno da je u 20 godina sad prvi put uočeno da ista stvar u jednoj bolnici košta primjerice duplo više nego u drugoj. To je pravi posao za ministra Linića, Porezna uprava bi trebala izvršiti nadzor nad imovinom svih koji su u bolnicama bili zaduženi za nabavu i njihovih bližnjih, jer razlike su naprosto nevjerojatne i upadaju u oči i običnom laiku i stvarno je čudo da nitko još nije napravio nadzor imovine ljudi koji su se nabavom bavili', upozorava predsjednik Koordinacije hrvatske obiteljske medicine Mario Malnar.

I dodaje: 'Mislim da se krenulo dobrim putem ka identificiranju velikih problema, od kojih oni koji se tiču neadekvatnog korištenja novca u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti prvi dolaze na red. Taj novac koji se dnevno gubi, a na što stalno upozoravamo već nekoliko godina, izuzetno bi se dobro mogao iskoristiti za razvoj i unapređenje obiteljske medicine u Hrvatskoj.'

Liječnici ili administratori - pacijenti ni na nebu ni na zemlji

Malnaru se, baš kao i prethodnim sugovornicima, ministrovi planovi oko objedinjavanja javne nabave i smanjenja lista čekanja čine sjajnima, ali i on ipak sumnja, premda se nada, u njihovu realizaciju: 'Sve je to divno i krasno, ali mislim da ovaj dio oko toga da će pacijente na dijagnostičke pretrage i operativne zahvate u dogovoru s njima naručivati njihovi obiteljski liječnici u primarnoj zdravstvenoj zaštiti pada u vodu zbog općepoznate podekipiranosti obiteljskih liječnika i loših uvjeta rada.'

'S obzirom na broj pacijenata koji liječniku obiteljske medicine prođe dnevno kroz ambulantu, a zbog čega svakome od njih ima vremena posvetiti ravno nekoliko minuta, ne znam kad bi još imao vremena sjediti s njim i posvetiti mu se u pravom razgovoru za odabir i naručivanje koje nije samo jednokratan klik mišem. Gdje su tu još telefonski pozivi, ispisivanje različitih potvrda i sve ostale stvari kojima se mora baviti, pa ako će za to imati administratora, onda bi moglo ići, ovako ne, ali to je divna ideja i kao takvu ju pozdravljam', kaže Malnar, ali dodaje: 'Međutim, za njezinu realizaciju bit će potrebna ulaganja u obiteljsku medicinu, što dosad nikako nije bio slučaj. Bojim se da će, ako prvo ne riješimo manjak liječnika u obiteljskojmedicini i ne smanjimo njihovo opterećenje, ovo naručivanje ostati ilipolumrtvo slovo na papiru, ili ćemo dobiti liste čekanja i u obiteljskoj medicini'.