Govoreći prvi put u hrvatskoj javnosti o presudama generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, Pupovac je u HTV-ovoj emisiji 'Nedjeljom u dva' istaknuo da 'presudu neće komentirati jer nije njegovo ni bilo kojega smrtnika da presuđuje jer to rade institucije'.

MEDIJSKO-PROPAGANDNE KAMPANJE

Stoga je govorio samo o atmosferi i kazao: 'Medijski izvještaji uglavnom su bili ili izvještaji odvjetnika ili novinara koji su služili kao servis odvjetnika. Nije bilo elementarnih informacija zbog čega se zapravo sudi. Ako se dogodio zločin - u čemu se sastojao, kako je izgledao, tko su žrtve? Bilo je iluzorno očekivati da će do informacija doći nakon izricanja presude', kazao je Pupovac dodavši da je pitanje doživljaja žrtvi potpuno izostalo.

Ipak, s obzirom na to da je za jedan beogradski medij (Blic) ranije dao svoje određeno viđenje situacije, i to zato što se, kako je kazao, 'u beogradskim medijima počelo postavljati pitanje položaja Srba u Hrvatskoj', Pupovac je istaknuo kako on smatra da, 'osim nekoliko marginalnih incidenata i reakcija koji su uslijedili, nisu stvorene nikakve otežavajuće okolnosti za normalan svakodnevan život ljudi srpske nacionalnosti u Hrvatskoj'.

Što se tiče informacija koje su davali mediji o ratnim zločinima, Pupovac je kazao da je 'Feral Tribune među prvima govorio o žrtvama, i to u vrijeme kada je to bilo veoma opasno. Poslije su im se pridružili i neki drugi mediji, poput Globusa, Nacionala i Jutarnjega lista, još je ostalo pitanje kontinuiranog činjenja zločina'. 'Izgledalo je kao da je riječ o pojedinačnim zločinima koji se u ratovima događaju. Ova presuda bez ikakve sumnje na sve baca drugo svjetlo. Ako pogledate sažetak, obrazloženje, sedam točaka optužnice, vidjet ćete da je to bitno drugačije', upozorio je Pupovac.

'NEKI SU OLUJU, KOJA JE IMALA LEGITIMNU OSNOVU, ISKORISTILI U NEKE DRUGE SVRHE'

Ustvrdio je da je u Hrvatskoj bilo etničkog čišćenja jer 'što je drugo protjerivanje Srba prvo iz urbanih pa onda i ostalih sredina, a bilo je i onih među Srbima koji nisu željeli da Srbi žive u Hrvatskoj, kao što je bilo sličnih sinergija i u drugim dijelovima bivše države, uostalom zbog čega se sada i sudi jednom dijelu pred domaćim sudovima, a drugima u Haagu'.

Međutim, naglasio je da 'hrvatski građani koji su sudjelovali u Hrvatskoj vojsci ne bi smjeli u presudi prepoznati optužnicu protiv sebe, vlastite države i nacije. Hrvatska je imala legitimnu osnovu za Oluju. No bilo je i onih koji su Oluju upotrijebili i u druge svrhe. Moramo početi razlikovati žito od kukolja: ono čime se možemo ponositi, što je u skladu s međunarodnim pravom, s opravdanim razlogom za pokretanje vojnih akcija, od onoga što s tim nije smjelo imati nikakve veze'.

Upitan o tome kako doživljava Oluju, Pupovac je rekao da je Oluja akcija koja je bila omogućena međunarodnim rezolucijama koje su krajem 1994. Hrvatskoj omogućile da krene u pripreme za uspostavu kontrole nad svojim granicama. S tog stajališta Hrvatska je imala legitimnu osnovu za tu akciju, rekao je. Pupovac je dodao da je vlada imala opravdane razloge da kaže kako je potrebno uspostaviti normalnu komunikaciju na prostoru države, omogućiti izbjeglicima da se vrate, da je potrebno prekinuti stanje ni rata ni mira.

'To su doista stvari koje su legitmne i zbog kojih međunarodna zajednica, a niti ovaj sud ne bi imao nikakvog osnova niti prava da pokreće pitanje bilo čije odgovornosti', rekao je Pupovac.

Upozorio je međutim da se tome 'prikrpilo' protjerivanje tamošnjeg domicilnog stanovništva sistemom nehumanog postupanja, ubijanja, paljenja i uništavanja imovine i infrastrukture, a nakon toga je uspostavljen cijeli sistem zakonsko-propisnih akata koji je sprječavao ljude da se vrate.

Komentirajući odlazak s područja takozvane Krajine, Pupovac je kazao kako smatra da je to bila 'posljedica raznih uzroka – utjecaja beogradske politike Slobodana Miloševića na lokalne vođe s jedne strane, ali i strah na temelju iskustva iz prijašnjih akcija te poruke koje su bile slane. No Franjo Tuđman je bio iskren u svojim političkim namjerama i u više je navrata ponovio kako u Republici Hrvatskoj nikada više neće biti više od tri do četiri posto Srba'.

Međutim, Pupovac vjeruje kako 'ljudi u Hrvatskoj postupno shvaćaju da su uskraćeni za neka saznanja o tome što se događalo, kao primjerice o tome što se događalo na relaciji Zagreb-Beograd' te ističe da treba izbjeći atmosferu bilo koje vrste novog optuživanja, ali je potreban ozbiljniji i mnogo širi proces suočavanja s politikom 90-ih.

'CRKVA U GRIJEHU, NEPREPOZNAVANJE ŽRTAVA'

Pupovac se osvrnuo i na ponašanje crkve pa je kazao: 'Ne treba generalizirati, ni u slučaju naroda, ni država pa ni crkve, bilo katoličke, pravoslavne ili neke druge konfesije, međutim, ono što je očito jest da pojedine grupacije iz crkvenih redova često staju na stranu onih koji negiraju zločine, onih koji ne bi htjeli da se o njima govori, da se stvori sućut prema žrtvama. Bio sam vrlo iznenađen time što je jedan od biskupa ovdje izjavio da poziva predstavnike Pravoslavne crkve da svjedoče zapravo protiv Haaga, umjesto da poziva na solidarnost i suočenje sa stradanjem ljudi, da se otvori prostor za uzajamnu sućut'.

'S takvim stavom ne možete imati normalni odnos i oslobođene ljude. Crkve bi trebale doprinijeti tome. Jer to što rade je grijeh, živjeti u zabludi, ne priznavati žrtve je grijeh', upozorava Pupovac i naglašava: 'Zbog korupcije smo mijenjali zakon, ali kad je u pitanju ratni zločin, omotani smo nekom vrstom kolektivnog ogrtača. Živimo kao podijeljeno društvo pa je dopušteno ubijati, ali ne i krasti. Te ubijene ljude ne gleda se kao ljude već kao ubijene Srbe. Ista je stvar i s druge strane, ubijene Hrvate ne gleda se kao ljude nego kao Hrvate. To moramo mijenjati. Svi ubijeni su ljudi'.