Barem za onaj dio njih koji se ne rugaju sa svojim sugrađanima i ne zatvaraju vrata s prvim jesenskim kišama i odlaskom turista, nego se trude održati grad živim i u tih par nezgodnih zimskih mjeseci. I taman kad su u prosincu trebali dobiti barem malo kisika, eto ti novih Plenkovićevih mjera. Četiri tjedna i četiri vikenda bez prihoda, gostiju, zarade, bez ičega osim obaveza.

Gledali su predstavljanje mjera na televiziji, međusobno komentirali, pa proširili neformalnu ćakulu o sutrašnjoj dnevnoj zabavi na ulicama, ispred restorana i kafića. Jedni će dovesti muziku, drugi nešto skuhati, treći se riješiti zaliha vina i rakije, taman će se kod Prokurativa teatralno brijati brade i brkovi u sklopu 'bradate aukcije' i skupljanja love za borbu protiv raka.

Ukratko, miriše da će se svi zapiti u iščekivanju hoće li im država pružiti ruku spasa.

'I dosad je sve to skupa bilo jako skromno jer su ljudi živjeli u nekoj vrsti psihoze, ali mi smo uspjeli navući na 30, 40 posto lanjskog prometa. Nije bilo druge nego organizirati događaje i manifestacije, nešto uložiti u terase, privući ljude koji dotad nisu imali namjeru navratiti', referira nam Danijel Nikolla, koji odmah iza ribarnice drži već dva slatka objekta. Jedan je poznati i priznati 'Corto Maltese', a drugi friško otvoreni vegetarijanski 'Pandora Greenbox'. Dvadesetak plaća isplati svakog mjeseca.

Nikolla zvani Vaso s kolegama iz ove uličice cijeli listopad i studeni animirao je Splićane, organizirao uličnu svirku i ad hoc izložbe na fasadi Peškarije, promovirao akcijske jelovnike prilagođene novom standardu, 'gurao' domaća hrvatska vina…

'Radnike ćemo pokušati zadržati svim sredstvima'

Imali su plan i za prosinac: stavili su grijalice na terase - makar zima u Splitu nikako da dođe - i sastavili program za svakoga. Utorkom i četvrtkom 'duboku teću za plići džep', srijedom večer gitare, subotom adventske večere s promocijama hrvatskih vina, nastupe DJ-eva, svašta nešto. Sada idu pod ključ.

'Jesu li nam zabranili rad? U redu, onda neka zabrane i namete koje plaćamo', jednostavno iznosi Nikolla svoju tezu koja, mora se priznati, ima logike.

'Radnike ćemo pokušati zadržati svim sredstvima i dakako da očekujemo mjeru kojom će se s barem četiri tisuće kuna pokriti njihove plaće. I dosad smo djelomično koristili mjere, pomogle su nam, ali nije li apsurdno da država proslijedi četiri tisuće kuna, a onda traži natrag dvije tisuće za doprinose? Čekamo sutra, gledamo što će se dogoditi. Ako se zadrži ta mjera plaćanja doprinosa i ako nam se ne pomogne barem s najmom prostora, krupnim i sitnim nametima koje plaćamo, onda bi vjerojatno bilo najisplativije zatvoriti barem do proljeća. Ali svim silama ćemo se truditi da se to ne dogodi', govori nam Vaso.

'Možda bi bilo bolje da se žrtvovao mjesec studeni'

Odmah preko puta sa svojih četvero zaposlenika nalazi se Frane Delić Cipa i njegov 'Pinku Fish & Wine', skladni prostor uređen i otvoren ovog ljeta. Tajming nije baš najsretniji, naravno, ali Frane nije pomislio odustati.

'Idemo redom: plaćam najprije zaposlenike, a onda najam prostora i dobavljače. Svoje osobne prihode, zaradu i dobit vlasnici su za ovu godinu ionako prekrižili', govori nam Delić. Nije baš oduševljen zatvaranjem u posljednjim tjednima godine.

'Prosinac i Advent su jedan od stupova rada u ugostiteljstvu, odmah nakon ljetne špice. Svi izlaze, svi kupuju, svi troše. Možda bi bilo bolje da se žrtvovao mjesec studeni, ako je već moralo doći do zatvaranja', drži on.

Delić upozorava na problem s kojim hrvatski ugostitelji već godinama ne uspijevaju izaći na kraj - previsoku stopu PDV-a. Problem je kronične prirode, makar ga je koronavirus dodatno pogoršao. 'Jedna Venecija, jedna Italija kao svjetska top destinacija imaju deset posto, a Hrvatska dva i pol put više. Da, razvijamo se kao destinacija, ali kako ćemo se s takvim porezima nositi s konkurencijom? A meni je, oprostite mi, draže da moje dijete servira neki dobar Plavac i dobro zarađuje, nego da u nekoj tvornici 'topi plastiku' ili mu komadići čelika upadaju u oko', iskren je sugovornik tportala. I on živi u iščekivanju sutrašnjeg dogovora o kompenzacijskim mjerama, pa će procijeniti je li u stanju zatvoren preživjeti zimu.

'Znaš kako se često dogodi: javno se reklamira da se neka potraživanja otpisuju, a kad dođeš kod knjigovođe, shvatiš da to nije tako', smije se Delić.

I u konobi: pretakanje iz šupljeg u prazno

Prošetali smo malo i izvan strogog centra, na Sukoišan, gdje je posljednjih godina zapravo jedan od življih dijelova Splita. Tu su restorani, kafići, trgovine, trafike, sud, policija, hotel, banke, što god ti padne na pamet. A konoba 'Stare grede' jedna od nezaobilaznih štacija za dobre marende, bogme i ručkove i večere.

'Sutra nas dvanaest imamo sastanak, pa ćemo vidjeti kako se organizirati. Radit ćemo u smjenama otprilike od deset do pet, da pokrijemo vrijeme marende i ručkova za ljude koji će doći pokupiti hranu. Uključujemo se i na platforme za dostavu, sigurno će biti ljudi kojima je mimo uobičajenog roštilja zanimljivo naručiti fažol s kobasicom, kupus sa suhim mesom i tako to', govori nam gazdarica Iva Žaja Matković.

Sastanak će, slutimo, biti isključivo na temu organizacije posla i otkaza ovdje ne bi trebalo biti, ako je ikako moguće. Dobra konoba se između ostalog poznaje po osoblju koje se ne mijenja često - a u 'Starim gredama' kuharice i konobari rade godinama, dio su obitelji.

'Imali smo pad prometa 47,5 posto u odnosu na lani, pa smo u zadnja tri mjeseca dobili samo dvije ipo tisuće kuna po radniku, falilo je tih dva ipo posto. Ali zamisli apsurda: ja kao direktorica nemam pravo na državnu pomoć, kao da direktori ne trebaju živjeti od nečega', smije se ona. Financijsku situaciju u koronakrizi opisuje vrlo jednostavno - kao pretakanje izu šupljega u prazno.

'Obično preživljavanje. Štipamo na plaćama, smanjujemo troškove, stišćemo se na sve strane. Nevjerojatno je da nas zatvaraju i zabranjuju rad, a da još uvijek uopće nemamo pojma kako će nam se to nadoknaditi. Doprinosi, davanja, najmovi, nameti, lizinzi - svega nas se treba osloboditi ako se želi da opstanemo. Nije šala, ovaj put stvarno nije šala', kaže nam Žaja Matković.

Vjerne goste sutra časti, pa makar onim nezgodnim domaćim rakijama. Takvo je doba.