'U proteklih godinu dana, stanje se ponešto promijenilo, i to nagore, jer smo proživjeli još jednu kriznu godinu - kako u Hrvatskoj, tako i u EU-u. Iz toga slijedi da teza o generaciji mladih kao 'generaciji osujećenih' koji sam iznijela prije više ostaje na snazi. Što kriza dulje traje, mogućnosti za zapošljavanje i socioekonomsko osamostaljivanje mladih sve su slabije, kao što su i obitelji u kojima mladi žive i o kojima sve više ovise, u sve težoj situaciji. To znači da se eventualni akumulirani materijalni resursi obitelji nastavljaju trošiti, čime se šanse mladih za bolji start u zreli život dodatno pogoršavaju. Takva pesimistična očekivanja moglo bi demantirati samo čudo da nakon krize nastupi jako propulzivno razdoblje s enormnim stopama gospodarskog rasta. No takva se čuda uglavnom ne događaju', ocijenila je Vlasta Ilišin za Glas Slavonije

Iako su demografski trendovi u našoj zemlji konstantno - unatrag nekoliko desetljeća – loši, još je lošija državna politika po tom pitanju. Stoga znanstvenica kritizira sustavnu nebrigu hrvatske države za mlade. 'Hrvatsko iskustvo u proteklih četvrt stoljeća pokazalo je da su u pravilu neke druge skupine bile favorizirane - bilo da bi se očuvao socijalni mir, bilo da bi se kupovali izborni glasovi, bilo po inerciji, jer nisu izrađene dugoročne strategije društvenog razvoja. I tako se više energije i novca ulagalo u zadovoljavanje partikularnih interesa branitelja, poljoprivrednika, malih poduzetnika ili neke četvrte skupine, ovisno o političkom trenutku, nego u rješavanje egzistencijalnih problema mladih, iako gotovo nitko ne osporava da su upravo mladi jedan od najvažnijih resursa društvenog razvoja. Zapravo, usudila bih se reći da su aktualne poticajne mjere zapošljavanja mladih i u zemljama EU-a i kod nas više motivirane svojevrsnim strahom od socijalne pobune mlade generacije, nego promišljanja važnosti mladih za društveni razvoj', pojasnila je Vlasta Ilišin