Donesena u Vijeću Europe 2011., Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji prvi je pravno obvezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam za borbu protiv nasilja nad ženama i u obitelji.

Počinjemo pripreme za povlačenje (iz konvencije), najavila je prošli tjedan poljska ministrica rada Marlena Maciag za ultrakatolički kanal Trwam.

Na poziv više feminističkih organizacija prosvjednice i prosvjednici okupili su se najprije pred sjedištem nevladine udruge za istraživanje i lobiranje za "kulturni identitet", a koja je često optuživana da brani "katolički vjerski fundamentalizam" a poslije se uputili prema sjedištu ministarstva rada.

"Stop nasilju nad ženama", izvikivali su noseći i transparente s porukama poput "Žene štrajkaju".

Slični prosvjedi održani su u dvadesetak poljskih gradova, uključujući Gdanjsk, Katovice, Krakov, Lođ i Poznanj, rekli su organizatori.

Poljska je dokument potpisala 2012., a tri godine poslije i ratificirala u vrijeme kada je vladala centristička koalicija.

Sadašnji ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro u to je doba nazivao konvenciju "invencijom, feminističkom kreacijom koja želi opravdati gay ideologiju".

Istanbulska konvencija izazvala je sporove i u nekoliko drugih država.

Mađarski parlament odbacio ju konvenciju u svibnju i vlada premijera Viktora Orbana smatra da ona "promiče razornu rodnu ideologiju" te "ilegalnu migraciju".

U ožujku 2019. slovački parlament odbio je ratificirati Istanbulsku konvenciju uz obrazloženje da bi kršila ustavnu definiciju braka kao zajednice žene i muškarca.