Donošenjem i efikasnom, dosljednom provedbom novog Zakona, Hrvatska hvata jednu od posljednjih prilika za ispunjenje preuzetih okolišnih obaveza, proizašlih iz pristupnog pregovaranja s Europskom unijom. Odgovornost za otpad proširuje se na cjelokupnu zajednicu, a korist od održivog gospodarenja otpadom postaje opća. Nužan preduvjet ostvarenju tog cilja su ovim prijedlogom jasno propisane odgovornosti te uspostava transparentnog sustava s dobro razrađenim mehanizmima kontrole, upravo segmenti kojima do sada nikako nismo mogli biti zadovoljni.

Tako se novim zakonom jedinicama lokalne samouprave propisuje obaveza uspostave odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te glomaznog komunalnog otpada. Iako rijetki, pojedini su gradovi odavno sebi postavili taj zadatak i više-manje ga uspješno proveli, čime su dokazali da se ovaj cilj može ispuniti te da je zakon u tom dijelu i te kako provediv. Gradovi i općine će, pored navedenog, morati osigurati i godišnju edukaciju stanovništva o gospodarenju otpadom na svom području.

Također, uvodi se obaveza obračuna naplate prikupljanja komunalnog otpada razmjerno količini predanog otpada, pri čemu se mjerodavnim smatra masa predanog otpada, odnosno volumen posude za njegov prihvat. Istodobno se s koncem 2017. godine zabranjuje odlaganje otpada na neusklađena odlagališta.
Korisni otpad do sada se uglavnom otkupljivao gotovinskim plaćanjem, što je nerijetko otvaralo manipulativni prostor sivoj ekonomiji koju je bilo vrlo teško nadzirati. Novo rješenje predviđa bolju kontrolu tijeka novca odredbom da se i prodaja otpada za vlastite potrebe od strane fizičkih osoba obavlja putem žiro računa, uz osobnu iskaznicu i uvođenje videonadzora na otkupnim mjestima.

Glomazni otpad će se moći skupljati na javnim površinama isključivo putem spremnika, čime će ružne slike kilometarskih otpadnih lanaca po ulicama naših gradova postati prošlost. Zakonom je naglašena uloga reciklažnih dvorišta kao mjesta na koje građani mogu besplatno dopremiti svoj glomazni otpad te se, shodno tome, njihov broj umnogostručuje. Uz to, propisana je obveza gradova i općina da osiguraju uslugu odvoza glomaznog otpada na poziv građana.

U sustav gospodarenja otpadom prvi put se uvodi termin 'nusproizvod'. To je snažan poticaj domaćem gospodarstvu i poduzetništvu za razvoj reciklažne industrije, jer neke kategorije koje su do sada smatrane otpadom postaju nusproizvod proizvodnog procesa. Tako, na primjer, metalni, najčešće aluminijski otpiljci ili izdvojeni čisti bakar iz elektroničkog otpada prestaju biti otpad i postaju nusproizvodi, što su u naravi bili i do sada, ali ih zakon tako nije tretirao.

Mjera pojednostavljenja procedure izdavanja dozvola za djelatnosti gospodarenja otpadom posebno je važna i treba je podržati. Do sada je zbog birokratski složenog postupka nerijetko bilo teško isčitati koje uvjete je potrebno zadovoljiti za ishođenje određene dozvole te pod kojim ju je uvjetima netko uspio dobiti a netko drugi nije. Novi sustav predviđa više razina zahtjevnosti, shodno kapacitetima, odnosno veličinama i namjenama predviđenih građevina za gospodarenje otpadom.

Zakon propisuje značajno poboljšan i proširen jedinstveni informacijski sustav gospodarenja otpadom, koji bi trebao omogućiti egzaktno utvrđivanje količina, lokacija i vrsta otpada, te umanjiti vrijeme potrebno za izvještavanje o otpadu. Takav sustav sa pravodobnom i točnom informacijom, pojednostaviti će planiranje aktivnosti u svrhu postizanja ciljeva smanjenja nastanka te ponovnog korištenja ili energetske oporabe otpada.

Ukupno gledajući, ovaj dokument predstavlja značajan iskorak u novoj legislativi okolišne politike. Uz dosljednu primjenu, sustav gospodarenja otpadom može učiniti transparentnijim, te istodobno s djelatnosti povezanih s otpadom skinuti etiketu biznisa na rubu ili čak i izvan zakonskih okvira.