U svemiru postoje brojne strukture čiju je veličinu teško pojmiti, no nedavno otkriveni prsten bljeskova gama-zraka (GRB) svojim dimenzijama daleko nadilazi sve što su astronomi ikada vidjeli, osim samog svemira
Tijelo se sastoji od devet GRB-ova, raspoređenih u različitim galaksijama, koje čine prsten promjera oko pet milijardi svjetlosnih godina. Za usporedbu, ova je konstrukcija čak 50.000 puta veća od naše Mliječne staze i zauzima više od devetine vidljivog svemira.
GRB-ovi su intenzivni bljeskovi gama-zraka koje stvaraju umiruće zvijezde supernove. Predstavljaju energetski najmoćnije događaje u svemiru. U njima se u sekundama oslobađa veća energija od one koju će naše Sunce emitirati za cijeloga svojeg života u trajanju od 10 milijardi godina. Njihov sjaj astronomima omogućuje da lakše prepoznaju lokacije na kojima se nalaze udaljene galaksije.
Galaksije koje sačinjavaju otkriveni prsten ne sačinjavaju doslovno jednu jedinstvenu strukturu, međutim znanstvenici vjeruju da su međusobno povezane gravitacijom na isti način na koji je Mliječna staza, zajedno s nekoliko desetaka okolnih galaksija, povezana u tzv. Lokalnu skupinu.
Promatranja različitim instrumentima pokazala su da se prsten nalazi na oko sedam milijardi svjetlosnih godina od Zemlje.
U ovom otkriću posebno je zanimljivo to što tako velika struktura daleko nadilazi 1,2 milijarde svjetlosnih godina koje su se dosad smatrale teorijskom granicom najveće dimenzije koju neko tijelo može imati.
'Ako smo u pravu, ova je konstrukcija u kontradikciji s postojećim modelima svemira', rekao je vodeći autor studije Lajos Balazs iz promatračnice Konkoly u Budimpešti koji smatra da je vjerojatnost da su snimljeni GRB-ovi tek slučajno raspoređeni u ovoj formaciji oko jedan naprama 20.000.
Tim smatra da će astronomi možda morati promijeniti svoje teorije o evoluciji svemira.
Za titulu najvećeg objekta u svemiru trenutno se natječe i Veliki zid Hercules-Corona Borealis koji ima sličnu koncentraciju GRB-a - sastoji se od njih 19, a prostire se na oko 10 milijardi svjetlosnih godina.
Istraživanje je predstavljeno u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society