Iz Francuske najavljuju da bi na dulji period mogli suspendirati Šengenski sporazum koji osigurava slobodu kretanja unutar Europske unije. Kontrole na granici su zbog izbjegličke krize već uvele Njemačka, Slovenija, Austrija i Švedska te se sve više postavlja pitanje je li Schengen zapravo mrtav, a predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk upozorava da je njegovo spašavanje utrka s vremenom
Iako luksemburški gradić Schengen nema ni pet tisuća stanovnika, poznat je diljem Europe zahvaljujući tome što je u njemu 14. lipnja 1985. pet od tada deset država članica Europske zajednice, preteče Europske unije, potpisalo Šengenski sporazum, kojim je dogovoreno postupno ukidanje graničnih kontrola te slobodan protok ljudi i roba između njih. S vremenom je Šengenski sporazum narastao do zone slobodnog kretanja unutar EU-a, a ona se proteže od Portugala na zapadu do baltičkih država na istoku, ali i Švicarska, Island i Norveška postali su dio šengenske zone. Zapravo, od 28 članica EU-a, izvan Schengena, kako se kolokvijalno naziva taj sporazum, nalaze se Velika Britanija, koja je inzistirala na tome, te Rumunjska, Bugarska i Hrvatska, koje pak žele postati dio Schengena.
No s obzirom na izbjegličku krizu i terorističke napade u Parizu 13. studenog, čini se da je Schengen na rubu raspada. Treba naglasiti da je Šengenski sporazum znao i prije biti suspendiran od članica Europske unije na određeno vrijeme, primjerice Njemačka je uvela kontrole na granici za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu 2006, ali to se teško može usporediti s krizom Schengena koju je izazvala izbjeglička kriza građenjem ograda od bodljikave žice, a sada i teror u Parizu, koji francuski predsjednik Francois Hollande opisuje kao čin rata te se iz francuske vlade najavljuje suspenzija Šengenskog sporazuma na nekoliko mjeseci.
Samo dan prije terorističkog pokolja u Parizu predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk upozorio je da je Schengen ozbiljno ugrožen zbog toga što su neke članice samostalno uvele granične kontrole (u međuvremenu se Njemačkoj, Sloveniji i Austriji pridružila i Švedska) te da ga se može spasiti, ali je sve to 'utrka s vremenom'. Tusk je izjavio to nakon samita lidera EU-a s afričkim zemljama na Malti, upozoravajući da se Schengen može spasiti 'samo ako se bolje budu čuvale vanjske granice EU-a' te da se treba brže djelovati, 'ali bez panike'.
Napad na Pariz je zasigurno unio novu dinamiku u polagan raspad Schengena, s time da je francuski ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve još početkom studenog izjavio da Francuska planira uvesti jednomjesečne granične kontrole zbog velike konferencije o klimatskim promjenama koja će se održati od 30. studenog do 11. prosinca u Parizu. 'Provodit ćemo granične kontrole mjesec dana, ali to nije odustajanje od Schengena', rekao je tada Cazeneuve, dodajući da se po sporazumu kontrole mogu privremeno uvesti u izvanrednim situacijama, što jest veliki međunarodni skup o klimi. Tada je francuski ministar unutarnjih poslova objasnio da se odlučio na taj potez zbog opasnosti od terorističkog napada na parišku konferenciju, na kojoj bi trebale sudjelovati delegacije iz 193 zemlje svijeta. Sada je pak pitanje hoće li se i kako ta konferencija uopće moći održati s obzirom da je Francuska u izvanrednom stanju, a mediji izvještavaju da će ta država možda na tri mjeseca odustati od Schengena.
Službenih reakcija iz europskih institucija u Bruxellesu na sve to još nema, a isprva je bilo i nejasno je što konkretno Francuska podrazumijeva pod pozivanjem na članak 42. Lisabonskog ugovora, u kojem se kaže da u slučaju oružanog napada na teritorij jedne od članica EU-a ostale trebaju pružiti pomoć i podršku. Diplomati iz Bruxellesa nagađali su je li riječ o simboličnom potezu Francoisa Hollandea ili će to značiti i konkretnu vojnu pomoć, s time da se zasad najviše govori o tome da se treba poboljšati razmjena informacija među europskim tajnim i službama sigurnosti. U međuvremenu je u Bruxellesu objavljeno kako je riječ doista o vojnoj pomoći, oko čega se ubrzo trebaju i sastati svi ministri obrane članica, te je tima po prvi puta u povijesti Europske unije aktiviran članak 42.
Šengenski sporazum je formalno i dalje na snazi, a to se neće promijeniti ni ako Francuska odustane od pravila slobodnog kretanja unutar EU-a i na period od nekoliko mjeseci. To je teorija dok u praksi Schengen izgleda ozbiljno načet i građenjem ograda od bodljikave žice među članicama Unije i strahom koji je izazvao teroristički napad na Pariz. Ako je pak vjerovati riječima Donalda Tuska o tome kako Schengen broji svoje posljednje dane, izrečenim prije napada na Pariz, moguće je da je i sloboda kretanja unutar Europske unije već gotova, samo što to još nitko ne želi jasno i glasno reći.
Ukoliko teroristički napad na Pariz doista bude bio posljednji čavao u lijes Schengena, očito se može reći da su u tom slučaju - teroristi pobijedili.
