Premda Japan vodi oštru politiku protiv ulaska imigranata u njihovo izrazito zatvoreno carstvo, imigranti iz Malezije, Filipina ili Vijetnama stižu u ribarska mjesta nedaleko Hirošime u potrazi za poslom i nalaze ga na ribarskim brodovima i u tvornicama za preradu ribe koje vape za radnicima. Oni su dio rastuće uvozne radne snage koju vlada vidi kao jedini spas za zemlju, prvu u svijetu po broju staraca i zadnju na ljestvici zemalja s najnižim natalitetom, gdje se više pelena troši na starce nego na djecu.

To je dio od 260.000 korisnika vladina programa za zapošljavanje stranih radnika iz zemalja u razvoju pod izgovorom da će ih tijekom pet godina koliko smiju ostati u zemlji i raditi, naučiti neke zanate koje će kasnije koristiti u svojoj domovini. Pitanje je treba li im pet godina da izuče izvlačenje mreža iz mora ili za čišćenje morskih školjki, uz prekovremenu 'nastavu' i za znatno nižu plaću od domaćih radnika, no eto...

Ali tih 260.000 'vježbenika' kap su u moru potrage za radnom snagom, pa kada se njima pridruže strani studenti i još nekima s ograničenim boravkom, ispada 1.28 milijuna stranih radnika u odnosu na 66 milijuna domaćih, što je daleko od dovoljnog. Pod pritiskom sve većeg broja firmi koje s time muku muče ( na 163 slobodna radna mjesta dolazi jedva 100 radnika, najmanje u zadnjih 40 godina), premijer Shinzo Abe odobrio je prije desetak dana zakon kojim do 2025. dopušta ulaz u zemlju novih pola milijuna stranih radnika, a na snagu stupa sljedećeg travnja.

Bez sporne riječi 'imigracija', za vrijeme mandata premijera Abe od 2012. uvezeno je više od milijun stranih radnika, pa i najnoviji Abeov zakon na suptilno probirljiv način pušta strance tako da imigracija ne izgleda kao imigracija, a zapravo jeste imigracija. Prema njemu strance će razvrstati u dvije kategorije: nekvalificirani mogu ostati samo do pet godina i ne smiju sa sobom voditi obitelj, dok oni s višom naobrazbom i za čijim je zanimanjima najveća potražnja, moći će dovesti obitelj, produžavati vize i tražiti pravo stalnog boravka.

Opozicija tvrdi da je Abe time pustio imigrante na velika vrata čime razbija jedno od najhomogenijih društava na svijetu, što će dovesti do nepodnošljivog pritiska na socijalna davanja i veće stope kriminala. Desni magazin Sapio donosi serije članaka upozoravajući na porast seksualnog i drugih vrsta nasilja i kulturoloških nesporazuma, dok privatna Fuji TV demonizira imigrante, iako je anketa TV Tokija i poslovnog magazina Nikkei pokazala da 54 posto Japanaca podržava još veći uvoz nekvalificiranih radnika.

Za razliku od japanske desnice, običan narod je očito shvatio da im treba više mlađih uvoznih mišića, spremnih za teže fizičke poslove. U ribolovnim mjestima nedaleko Hirošime svaki drugi zaposlenik od 20 do 30 godina star, u naponu snage, jeste stranac i tamo kažu da bi bez njih morali zatvoriti posao. U zemlji u kojoj je većina građevinskih radnika starija od 50 godina, 86 posto poslodavaca panično traži način da popune prazna radna mjesta. U Tokiju ima dvostruko više praznih radnih mjesta nego kandidata.

Četvrtina stanovništva u Japanu starija je od 64 godine i u sljedećih 50 godina narast će na 38 posto, a Nacionalni institut za populaciju i socijalnu sigurnost predviđa da će 2065. prosječna životna dob muškaraca biti 84.95, a žena 91.35 godina. Broj stogodišnjaka upravo je premašio nevjerojatnih 70.000. Japanska je vlada do sada svakomu za jubilarni rođendan darivala srebrenu posudicu za sake i plaketu, ali pokloni s ovakvim rastom starčića sa trocifrenim rođendanima postali su im prevelik financijski izazov, pa pripremaju jeftiniju verziju čestitke.

Liječnici stoga tvrde da je dosadašnja granica početka starosti zastarjela, predlažući da se sa 65 prebaci na 75 godina, a dob od 65. do 74. proglasi predstarosnom. Budući da Japanci odlaze u mirovinu sa 65 godina, liječnici preporučuju da se svima u predstarosnoj dobi omogući produžetak radnog odnosa do 75. godine ako to žele, ističući primjer jednog od najistaknutijih zagovornika pozitivnog starenja, liječnika Shigeakija Hinohare koji je bio počasni šef Međunarodne bolnice St. Luke u Tokiju i kao liječnik radio sve do navršene stote.

Ali ni takav odnos prema ostarjeloj radnoj snazi ne može popuniti prazna radna mjesta, pa je premijer Abe krenuo u oštru 'robot revoluciju', plan da se učetverostrući robotička industrija i podupire automatizacija u svemu, od tvornica guma do njegovanja i brige o starcima. Njegova vlada na sve načine pokušava potaknuti rast nataliteta i pružiti olakšice zaposlenim majkama, jer tko će ubuduće održavati mirovinski sustav i skrb o starcima? Ali premijer još nije našao ključ kako nagovoriti mlade na prokreaciju. Prema ispitivanju japanske Udruge za planiranje obitelji gotovo polovini bračnih partnera u fertilnoj dobi opterećenih poslom seks ne pada na pamet po više od mjesec dana. Gubitak libida nije novost ni u drugim razvijenim zemljama, ali u Japanu je očito posebno kritičan.

I tako je u Japan ekonomskim napretkom i odličnom zdravstvenom skrbi životni vijek svojih stanovnika u posljednjih šest desetljeća produžio za gotovo 30 godina, ali državni proračun to sve više košta i zahtjeva sve više staračkih domova i njegovatelja, budući da zaposlena djeca i unuci nemaju vremena da skrbe o njima, pa se i tu otvara široko polje potreba za uvoznom radnom snagom. Uvozna radna snaga za skrb o starcima utoliko postaje urgentnija jer raste broj dementnih osoba – trenutačno od nekog oblika demencije pati 4.6 milijuna Japanaca, više nego što ima nas Hrvata – dok Japansko ministarstvo zdravlja predviđa da će ih do 2025. biti 7.3 milijuna ili svaki peti stanovnik stariji od 65 godina.

Policija ima pune ruke posla tražeći odlutale starce, nerijetko ih nađe i mrtve daleko od domova, pa suočeni sa vrtoglavim rastom zdravstvenih troškova i dramatičnim manjkom profesionalnih skrbnika, stanovnici nekih gradova pokušavaju se sami snaći organiziranjem dnevnih domova za one koji nisu smješteni u neku instituciju za starije osobe, ali za sve to nedostaju staručni kadrovi i pomoćno osoblje. Pema novom zakonu premijera Abea stoga će veliku prednost u obje kategorije privremenih ili stalnih imigranata imati pomoćna i stručna snaga za brigu o starcima.

Uz sve povike protiv imigranata Japanci se moraju suočiti sa tvrdom prognozom prema kojoj će se sljedećih pedeset godina sadašnjih 127 milijuna stanovnika smanjiti za jednu trećinu, pa ne upregnu li u sve poslove robote, imigracija će im vjerojatno ostati jedina mogućnost da zadrže današnji standard.