U pozadini su zapravo masovni studentski prosvjedi koji se već tjednima valjaju ulicama brojnih srpskih gradova i koji su prvi put izazvali vidljivu nervozu kod Aleksandra Vučića - a ona se, očito, počela širiti i po srpskoj diplomatskoj mreži.

Pa i kod ambasadorice Jelene Milić, a ona uglavnom važi za trezvenu osobu koja vješto balansira između vlastite javne i političke prošlosti - naglašeno prozapadnjačke, prodemokratske i proliberalne - te prohtjeva šefa Vučića, kojemu se u iznenađujućem obratu priklonila prije nekoliko godina.

Ako usput malo napakosti Miloradu Pupovcu, jedinom lideru Srba u Srbiji susjednim državama koji se vidljivo distancira od koncepta 'srpskog sveta', tim bolje.

Nervozu veleposlanice Milić izazvala je dodjela nagrade SNV-a 'Svetozar Pribičević' za unaprjeđenje hrvatsko-srpskih odnosa Jasminki Petrović, srpskoj književnici za djecu i mlade, te Radivoju Raši Andriću, redatelju i scenaristu, koje povezuju knjiga i film 'Ljeto kada sam naučila letjeti', a on se, kako je objašnjeno, bavi 'ratnim posljedicama u životima nekoć velike i vitalne hrvatsko-srpske porodice'.

Laureati se nisu pojavili na domjenku, ali su poslali pismo zahvale u kojemu između ostalog 'zahvaljuju mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli'.

Veleposlanica, koja se hvali da je nedavno i osobno podržala mlade koji stoje na srpskim trgovima, sada je izazvala mini diplomatski skandal jer su isti ti mladi tek uzgred spomenuti - a Pupovac, eto, to nije osudio. Odnosno, njoj se 'način reakcije SNV-a jednostavno nije svidio'.

'Morate razumjeti da sam ja nedavno, prije par dana na mom Facebooku, napisala da podržavam kada mladi stoje na trgovima, ne blokiraju institucije i kada traže konkretnu pravdu za nepravdu. Ali dalje od toga: blokade, nazivanje moje zemlje tiranijom, nazivanje mog predsjednika i državnog vrha ubojicama i takve stvari, ja to jednostavno i apsolutno ne podržavam', pojasnila je veleposlanica Milić za RTL.

Danas je dodatno produbila svoje objašnjenje:

'Da budemo sasvim jasni, otišla sam jer je dio dužnosnika SNV-a pljeskao dijelu pisma, koje ne želim cenzurirati i to nije moj posao, ali ja sam ambasador Srbije u Hrvatskoj. Vodstvo SNV-a je pljeskao pismu u kojemu se spominje podrška mladima u Srbiji. Nažalost, velik dio tih mladih smatra da su moje državno vodstvo ubojice i da imaju krvave ruke. Ono što sam ja uradila je najmanje moguće što bi bilo koji ambasador u bilo kojoj zemlji uradio. Nisam bila iznervirana, kako mediji to insinuiraju, reagirala sam kao i svaki drugi veleposlanik na flagrantnu uvredu moje države', rekla je Milić.

'Podsjećam vas, bila sam jedna od vođa nenasilnog pokreta otpora protiv Miloševića. Ja znam što su nenasilne metode borbe, znam što su diktatorski režimi, sad sam ambasador zemlje koja je kandidat za EU. Ne znam gdje mladi koji sada demonstriraju trebaju poletjeti, mi ne znamo njihove političke aspiracije. Optužiti sve odjednom da su im ruke krvave nije u duhu vladavine prava', dodala je.

Diplomatska podrška studentima

Za početak smo potražili status u kojemu ona spominje svoju podršku studentima - istim onim studentima koji, eto, ne bi smjeli dobiti nevinu podršku redatelja i književnika, niti pljesak Pupovca i SNV-a. U stvarnosti, radi se o poduljem eseju u kojemu se ona - diplomatski, rekli bismo - trudi uvjeriti da je današnja Vučićeva Srbija zapravo jedna uzorna demokracija. Jer gdje bi se drugdje mogli roditi i odrasti studenti koji se bune?

'Na osnovu čega, kako se formirala politička-moralna svijest 'kritične mase mladih koja se oslobodila straha i koja je nešto najbolje što se trenutno dešava na cijelom europskom kontinentu', ako su stasali za vrijeme 12 i po godina 'Vučićeve tiranije', kako stoji i u naslovu intervjua? Ako recimo sad u prosjeku imaju 20 godina, znači da su od osme godine svog života, od polaska u osnovnu školu, bili izloženi 'Vučićevoj tiraniji', a opet izrasli su u 'nešto najbolje što se trenutno dešava na europskom kontinentu'. Tiranin prop'o', napisala je između ostalog Milić referirajući se na intervju profesora i aktivista Dinka Gruhonjića - odnosno diplomatski se uključivši u hajku koju protiv njega već dulje vrijeme vode Vučićevi trbuhozborci i ekstremisti.

Kad govorimo o 'podršci mladima', u tonu i sukusu teksta Milić ipak ćemo primijetiti da se više bavi 'onima koji ih podržavaju ili ih i potiču' te primjećuje da su oni 'horizontalno umreženi nekad uz indirektnu ili direktnu pomoć tijela financiranih i iz fondova alociranih u budžetima zemlja članica EU i SAD ili velikih svjetskih privatnih fondacija'.

Metamorfoza cancelirane aktivistice

Ne tako davno upravo Milić nalazila se u Gruhonjićevoj poziciji: zapamćeno je kada se u jednoj od debata na režimskom TV Pinku našla nasuprot Vučića, a on joj je rekao da 'njezina politika ne donosi dobro Srbiji' i da je sve što je rekla 'protiv interesa Srbije'.

Demonstrativno je napustila studio, ali otprilike tada započinje metamorfoza koja dovodi do toga da, barem po Vučićevim standardima, njena politika danas 'donosi dobro Srbiji' i ide 'za interese Srbije'. Ključan trenutak, po svemu sudeći, bilo je njeno javno zalaganje za 'korekciju administrativne linije između Beograda i Prištine', odnosno za podjelu Kosova upravo u trenutku u kojem je Vučić - uz pomoć prethodne administracije Donalda Trumpa - pokušao progurati taj koncept. Tada je, požalila se Milić, 'cancelirana od strane 'kolega' iz aktivističkih i analitičarskih organizacija iz Srbije, regije i Njemačke'.

Ali je zato bez stvarnog diplomatskog iskustva postala ambasadorica ni manje ni više nego u Zagrebu.

Ovo Vučićevo imenovanje izazvalo je konsternaciju posebno kod konzervativne, desne i radikalno desne oporbe u Srbiji jer očito nije prepoznala da je na djelu još jedno 'prelijetanje' nekadašnjih eksponenata otpora na stranu 'tiranina' - po modelu po kojemu je to učinila, recimo, Jelena Karleuša.

'Čime se ona kvalificirala za tako odgovornu dužnost', upitali su se jedni. 'Zbog višedesetljetnog zastupanja stavova suprotnih interesima Srbije može se zaključiti da veleposlanika nije dobila Srbija, već su ga dobili Hrvatska i NATO', zaključili su drugi. 'Ovo je ogromna uvreda za 250 tisuća prognanih krajiških Srba', ustvrdili su treći.

Predaju vjerodajnica Milić predsjedniku Zoranu Milanoviću većina medija popratila je osvrtima na njenu smjelu modnu kombinaciju, a u dvije godine koje su uslijedile zabilježeno je da je posjetila Vukovar i u knjigu dojmova Vodotornja ostavila poruku koja je glasila: 'Nema riječi. Samo sućut za nevine civilne hrvatske žrtve. I vječno poštovanje.'

Nakon što je izložena hajci u Srbiji, koja se prelila na društvene mreže, izbrisala je objavu o svom posjetu Vukovaru s Facebooka.

Svojedobno se pohvalila i da je položila cvijet ispred spomenika Prekinuto djetinjstvo u Slavonskom Brodu, posvećenom, kako je ona to formulirala, za 402 djece nastradale 'u sukobima devedesetih u Hrvatskoj'.

S druge strane, sa SNV-om i Pupovcem nikako da pronađe zajednički jezik: ne samo da je bojkotirala nedavno otvorenje srpskog kulturnog centra u Glini, što je za ovu manjinsku zajednicu doista bio golem događaj, nego se dan prije toga sastala s kontroverznim sisačkim biskupom Vladom Košićem i time pohvalila na X-u. Kada su je intelektualci povezani sa SNV-om prozvali zbog toga, odgovorila im je u stilu Jamesa Bonda:

'Moja država Srbija vodi neovisnu vanjsku politiku, pa i u Hrvatskoj, u kojoj sam JA veleposlanica. FYI (op.a, Za vašu informaciju): Name is #Milic. Ambassador Jelena Milic.'

Njenu preddiplomatsku (zlobnici će reći, predvučićevsku) karijeru namjerno smo ostavili kraj teksta: em je o njoj sve rečeno, em se radi o lanjskom snijegu, malo relevantnom za današnje stavove i poteze.

Predvučićevska karijera

Milić je rođena 1965. godine, diplomirala je inženjerski menadžment, a od devedesetih godina prošlog stoljeća angažirana je u brojnim projektima i programima nevladinog sektora. Wikipedija na engleskom navodila je da je lobistica. Po obrazovanju je tehničarka za nuklearnu fiziku, a bila je u braku s Nenadom Milićem, bivšim pomoćnikom ministra policije Dušana Mihajlovića u vladi Zorana Đinđića i dužnosnika Liberalno-demokratske partije.

Od travnja 1997. do veljače 1999. radila je na projektu povratka izbjeglih Srba u Hrvatsku 'Hoću kući' Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, kada je u Knin i okolna sela organizirano vraćena prva veća skupina izbjeglica te su pokrenuti prvi sudski sporovi pred hrvatskim pravosuđem za povrat imovine.

Kasnih devedesetih aktivno je podržavala rad nenasilnog pokreta Otpor, koji je pridonio padu s vlasti Slobodana Miloševića, a producirala je film o otporu 'Obaranje diktatora'. Godine 2007. osnovala je Centar za euroatlantske studije (CEAS), koji se bavio praćenjem i analizom trendova u liberalnim zapadnim demokracijama i zagovarao punopravno i aktivno članstvo Republike Srbije u Europskoj uniji i NATO-u, zbog čega je bila omiljeni sugovornik zapadnjačkih medija i gost različitih think tankova.

Bila je izvršna direktorica CEAS-a do 2021. godine, kada je on zatvoren i kada ju je Vučić vrbovao te je postala veleposlanica u Zagrebu.