Proces protiv Tomislava Merčepa, predsjednika moćne i brojne braniteljske udruge, uglednika i nositelja odlikovanja, bivšeg visokog državnog dužnosnika, nekadašnje stranačke zvijezdu, a svojedobno čak i kandidata za predsjednika države, traje već više od tri godine i kao što to već obično biva, mediji su izgubili interes, a još je i riječ o ratnom zločinu – pa koga to danas više zanima, grubo će primijetiti neki.

No, uspjet će ga se, opravdano, sjetiti kad zatreba kritično prošarati popisom gostiju čelnici s Pantovčaka, ali i ostalih čelnika državnih institucija. U međuvremenu, i klupu za svjedoke već su, uz poneki izuzetak poput Andrije Hebranga čiji bi sudski nastup tek trebao uslijediti, uglavnom izglancala zvučna imena. Gotovo da onda i ne čudi kako se u jedva par medija provukla vijestica da je Merčepu na zadnjem ročištu pred jesen ublažena optužnica.

Zašto? – pitali smo zagrebačko Državno odvjetništvo, a ono istaknulo da je 'pravna kvalifikacija kaznenog djela ostala ista, pa se okrivljenika i nadalje tereti za izvršenje istog kaznenog djela - ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. OKZ RH u svezi članka 28. istog Zakona'. No, s obzirom na to da je 'činjenični opis djela prilagođen činjeničnom stanju utvrđenom tijekom rasprave, sada se okrivljenog T. M. (Tomislava Merčepa) tereti da je kao stvarni zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a propustio spriječiti pripadnike postrojbe u vršenju ratnih zločina protiv civilnog stanovništva'.

'Izostalo' je, kako je prvotno glasila optužnica, da se 'Merčepa se teretilo da je kao zapovjednik pričuvne postrojbe MUP-a ,stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu te savjetnik u MUP-u Republike Hrvatske, od listopada do prosinca 1991. osobno naređivao nezakonita lišavanja slobode, mučenja i ubojstva civila te da, iako je znao da njegovi podređeni neovlašteno lišavaju slobode civile, pljačkaju ih, zlostavljaju, muče i ubijaju, propustio takva nezakonita postupanja spriječiti.

Ili, kako su konkretnije na suđenju govorili svjedoci - premlaćivanja, vezivanja lancima, skidanja do gola i zakopavanja, puštanja struje u debelo crijevo te sumpornog dioksida ispod vrata, guljenje kože, uz razne druge oblike mučenja i zastrašivanja - samo je dio strahota kroz koje su prolazile civilne žrtve sa zagrebačkog, pakračkog i kutinskog područja, a za, koje - unatoč nekoliko različitih sudskih postupaka, ostaje upitno hoće li ikada doživjeti ikakvu pravdu.

'Ublažena optužnica za specijalnog uzvanika Grabar-Kitarović'

'Njegovi podređeni tako su na području Kutine, Pakraca i Zagreba nezakonito lišili slobode 52 osobe, od kojih su 43 ubijene, tri se vode kao nestale dok su ostale osobe preživjele mučenja i zlostavljanja', podsjeća Jelena Đokić Jović iz Documente, u kojoj smatraju da 'Merčepova zapovjedna pozicija nije dvojbena što dokazuje i mnoštvo ispitanih svjedoka kao i izvedeni materijalni dokazi'.

'Preživjeli svjedoci iskazivali su da su u društvenom domu u Pakračkoj poljani, kamo su dovedeni nakon uhićenja, vidjeli brojne druge pritvorenike te da su svi pritvorenici bili izloženi različitim oblicima fizičkog zlostavljanja. Brojni odvedeni iz vlastitih domova po 'Merčepovcima' nikad se nisu vratili. Merčep je imao monopol na odlučivanje o sudbini uhićenih, objašnjavali su svjedoci koji su nakon razgovora s Merčepom bili puštani kućama', podsjeća Đokić Jović temeljem Documentinih izvještaja s praćenja suđenja

'Srpski civili su odvođeni po istom obrascu na isto mjesto što znači da je Merčep bio zapovjednik, a osim toga, nitko od izvršitelja nije proglašen krivim za ubojstvo civila', upozorava jedan od odvjetnika opunomoćenika oštećenika Luka Šušak, podsjećajući: 'Unatoč tome, Tomislav Merčep bio je specijalni uzvanik na predsjedničkoj inauguraciji Kolinde Grabar-Kitarović što znači da je doživljen kao heroj i nije teško zaključiti zašto su DORH i sudovi podložni stvarima poput izmjene optužnica'. Merčep je, doduše, redovan uzvanik na državnim manifestacijama, i to ne samo kod predsjednice Grabara-kitarović, nego i predsjednika Sabora Josipa Leke te ministra branitelja Freda Matića

Repovi prošlosti - žrtve bez zadovoljštine

O izmijenjenoj optužnici Merčep, koji se na prijašnju optužnicu očitovao da nije kriv, očitovat će se na sljedećoj raspravi 7. rujna, a Šušak upozorava da su izmjene optužnica 'u neku ruku i (bile) praksa Državnog odvjetništva, pogotovo u vrijeme Mladena Bajića. Dovoljno je sjetiti se slučaja Hrastov, koji je najprije bio optužen za likvidaciju ratnog zarobljenika, a poslije je DORH izmijenio optužnicu u protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja što je suprotno stvarima utvrđenima u spisu'.

I nije to jedini slučaj, nastavlja Šušak: 'Značajan je i Sisak, gdje je DORH umanjio zločine nad civilima jer je podignuta optužnica za 32 civila, a po mojim saznanjima ih je ubijeno čak 130. Odgovorni su bili bio Franjo Gregurić, koordinator kojeg je odredila Vlada da surađuje s područnim kriznim štabom na čijem je čelu bio Ivan Bobetko, a oni do danas nisu optuženi iako je iako je Gregurića Vjekoslav Vidović, predsjednik Vrhovnog suda u ono vrijeme, bio obavijestio da se čine ratni zločini nad civilima što se poklapa s iskazom Petra Novoselca, tadašnjeg suca Vrhovnog suda, koji je u jednom od predmeta pred Općinskim sudom u Sisku ispitan kao svjedok'.

Zajednica Srba u Republici Hrvatskoj čak je bila i podnijela kaznenu prijavu za ratni zločin protiv Franje Gregurića Zdravka Tomca, Milana Ramljaka, Mate Granića, Ivana Vekića, Ivana Jarnjaka i Josipa Manolića da su znali, organizirali i sudjelovali u masakru građana Siska srpske nacionalnosti 1991. i 1992. godine, no Državno odvjetništvo u Sisku prijavu je tada odbacilo nakon provedenih izvida.