List Le Monde domogao se duge liste poziva koja bilježi 1863 komunikacije između 1. rujna 2010. i 20. veljače 2011. 'Džihadist naučnik', kako ga naziva francuski list, u tom razdoblju nekoliko puta putovao je na Bliski istok i u Afganistan te je redovito komunicirao sa sugovornicima iz više od 20 zemalja. Najviše razgovora odnosi se na Egipat, Alžir i Maroko, u kojima žive članovi njegove obitelji. Svakako je zanimljivo primijetiti da se na podužoj listi zemalja s kojima je održavao redovite telefonske veze, među kojima su Velika Britanija, Španjolska, Kenija, Rumunjska, Rusija, Kazahstan, Turska, Saudijska Arabija, Butan, nalazi i Hrvatska.

Na pitanje zbog čega je mladić koji čak nije imao telefonsku liniju na svoje ime, već se služio mobitelom svoje majke, s takvim intenzitetom vodio međunarodne razgovore, tajne službe, sudeći prema spisima, zasad ne nude jasan odgovor. Navodno je tek manji dio Merahovih brojnih kontakata identificiran.

Iz policijskih dosjea jasno je da su Mohamed Merah, kao i njegov brat Abdelkader i sestra Suada, bili nadzirani još od 2009. zbog sumnji da održavaju veze sa salafitskim organizacijama i čestih putovanja na Bliski istok. Intenzivno praćenje i telefonsko prisluškivanje kojem su prionule tajne službe još u 2011. svakako ne ide u prilog tezi o njihovoj efikasnosti, kao i brojni zaključci o bliskosti Meraha sa salafitskim krugovima u Toulouseu koji su doneseni mjesecima prije serije ubojstava. Uostalom, nemali je broj stručnjaka aferu Merah još ranije nazivao 'fijaskom francuskih obavještajnih službi'.

Suci u Parizu mogli bi ubrzo zbog zahtjeva obitelji žrtava zatražiti nove dokumente od Državne uprave za vanjsku sigurnost, koja je Meraha nadzirala tijekom putovanja u Pakistan i Afganistan. No da bi ti dokumenti dospjeli do suda, savjetodavna komisija za nacionalnu obranu mora dati pozitivno mišljenje.