Davorko Vidović, ministar rada i socijalne skrbi u vladi Ivice Račana i potom gradonačelnik Siska koji je prelaskom dvaju vijećnika SDP-a u HDZ i HSP smijenjen poslije pola godine, nakon gotovo tri godine političke neaktivnosti kandidat je za župana Sisačko-moslavačke županije. U emisiji Osječke televizije Karte na stol govori o odnosu sa Zoranom Milanovićem, Marinom Lovrić Merzel, o političkoj korupciji i izljevima mržnje svećenika na obilježavanju Dana neovisnosti u Kutini, zbog čega je napustio skup
'Godinama sam kao političar slušao koješta, pa i krajnje ekstremne i neprihvatljive poruke, ali način na koji se tijekom odavanja počasti Domovini ispred spomenika palim braniteljima obratio jedan svećenik, ne sjećam se da sam ikada čuo. Umjesto da dâ kršćanski blagoslov žrtvama, zbog čega je ondje pozvan, on je Vladu i predsjednika Republike – pa čak i građane koji su glasovali za njih – povezivao s kokardama, krvavim petokrakama, govorio o krvi pogaženih hrvatskih branitelja… Taj bijes, napad mržnje što je kuljao iz tog čovjeka, nisam više mogao slušati', pojasnio je Davorko Vidović zašto je napustio taj svečani skup.
Gostovanje Davorka Vidovića možete pogledati na Youtubeu.
'Iz žrtve hrvatskih branitelja trebalo bi iščitavati nešto drugo, a ne ono što je poručivao taj svećenik. Ona je podnesena valjda kako bismo živjeli u tolerantnoj zemlji i poštivali jedni druge, premda se ideološki, politički i svjetonazorski razlikujemo, ali nikako mrzimo. To divljačko pozivanje na podjele i osvete krajnje je neprimjereno bilo kojem društvu, a kad još dođe od svećenika, uistinu je šokantno', ističe Vidović, i sam dragovoljac Domovinskog rata i nositelj spomenice te dozapovjednik obrane Siska.
Nakon što je napustio svečanost prišli su mu predstavnici udruga branitelja i ispričavali se zbog svećenikovih riječi. 'Rekao sam im da mi se ne ispričavaju jer ja prije svega žalim njih što su to morali slušati.'
Drago mu je što Milanović ne štiti svoje ljude
O pojavi korupcije i kupovine vijećnika i u redovima SDP-a tvrdi da su to tek sporadične pojave, očekivane po zakonu velikih brojeva. 'Marina Lovrić Merzel još nije osuđena, čak ni optužena, nego samo osumnjičena, pa ne bih nagađao o njezinoj odgovornosti niti je branio. S njom nisam komunicirao niti kavu popio osam godina. Pomogao joj jesam, ali poziciju si je osigurala svojim radom, marom i ambicioznošću, no s njezinim uspjesima ili neuspjesima nemam nikakve veze.
Što se tiče Željka Sabe, premda mi može biti žao što su se ta kola slomila baš na njemu, jako mi je drago za što je on zapravo osuđen. Ne zato što je u pitanju on ili SDP-ovac, nego što je u ovoj zemlji konačno sankcionirana takva politička praksa koja postoji u svim strankama već 25 godina', kritičan je Vidović, a i sam je kao gradonačelnik Siska bio žrtva političke kupovine vijećnika.
U takvoj novoj sudskoj praksi vidi pozitivne pomake. Sanader je, tvrdi, već bio bivši premijer kada je osuđen, a bivša županica i članica Predsjedništva SDP-a zatvorena je na pet ili šest mjeseci kao visoka dužnosnica vladajuće stranke, što se u Hrvatskoj još nije događalo. Drago mu je i što premijer Milanović nije iskoristio svoj položaj kako bi zaštitio 'svoje ljude'.
Nisu krili da su korumpirani
'Nisam za takva rješenja. Marifetluci, hohštapleraj u vlastitim redovima puno mi teže pada nego kada se događa nekima drugima. Prijavio sam policiji tu kupovinu vijećnika, ali nisam nikad obaviješten što su saznali i otkrili. To je bilo toliko evidentno, ljudi su dobili novac, konkretnu imovinu, jedan je čak dva dana nakon moje smjene iznio iz kuće sav namještaj i kupio novi. Nije to čak ni krio! Oni su me i ucjenjivali da ostanu SDP-ovi vijećnici. Jedan je tražio da ga se postavi za direktora komunalnog poduzeća, iako nije imao osnovne uvjete za to. Drugi je tražio novac, da mu osiguram otpremninu u Željezari, desetak tisuća eura da otplati kredit…
Kada sam to odbio, a oni prešli na drugu stranu Gradskog vijeća, ništa se nije dogodilo. I sada mi ljudi kažu da će glasovati za mene, ali da ne dopustim da me opet potjeraju. Doista sam mogao zadržati mjesto gradonačelnika uz malo manje skrupula i bio bih 'uspješan gradonačelnik'. Ali smatrao sam da to sve skupa nema smisla i da bi poslije te dvojice došla druga dvojica, pa bi mi cijeli mandat prošao u kupovanju vlastitih vijećnika i čuvanju funkcije.'