Naime, tijekom grandioznog predstavljanja domaće podružnice u Esplanadi moglo se čuti kako ima suglasnost Ministarstva obrane i podršku lokalne samouprave. Podrška projektu od stanovnika Udbine i okolnih sela ne čudi, no u MORH i Oružane snage tvrde kako nisu upoznate s projektom svemirske postaje u sklopu vojarne 'Josip Jović' u kojoj se nalaze instalacije za slijetanje i polijetanje zrakoplova. Te instalacije pogodne su i kao baza bespilotnih letjelica, što nekadašnji aerodrom bivše JNA čini idealnim za svemirski projekt.

Ipak, Ministarstvo obrane smatra kompleks u Udbini itekako perspektivnim pa je vrlo teško očekivati da će se korisnik olako riješiti poligona na kojem su povremeno vježbali i pripadnici DEVGRU-a, odnosno Mornaričke specijalne ratne razvojne grupe, glavne američke protuterorističke postrojbe, jedne od najelitnijih postrojbi koja je izvela prepad na Osamu bin Ladena. Iako se o Udbini kao potencijalnoj NATO-bazi ne govori javno i učestalo, njezina je lokacija zbog geografske izoliranosti postala omiljeni poligon za obuku američkih komandosa kojim upravlja zapovjedništvo za posebne operacije na području Europe (SOCEUR).

U blizini je aerodroma Udbina i poligon 'Eugen Kvaternik' u Slunju koji zadovoljava sve NATO-ove standarde što je dokazano tijekom zajedničke hrvatsko-američke vježbe 'Slunj 2000'. Koliko je američkoj vojsci stalo do Udbine, zorno prikazuje i podatak kako je nakon međunarodne vojne vježbe 'Jackl Stone 12' prije dvije godine američka vojska sudjelovala u temeljitom uređenju Dječjeg vrtića Medo u koji je uložila 100.000 dolara, a financirala je i izgradnju vodovoda Krbavica - Udbina od 200.000 dolara. Drugim riječima, iznajmljivanje Udbine siguran je posao u kojem svi profitiraju.

Značajna ulaganja u Udbinu bila su aktualna i 2006. kada je niknula ideja da izraelski Elbit premjestio dio svojeg proizvodnog programa bespilotnih letjelica na Udbinu, i to nakon što je hrvatsko vojno izaslanstvo posjetilo spomenutu tvrtku gdje je ugovorena nabava četiri taktičke bespilotne letjelice tipa Skylark. Pregovore koje je s hrvatske strane vodio Gordan Čačić, šef vojno-obavještajne agencije koji je tragično preminuo od posljedica teške nesreće na skijaškoj stazi kod Cortine d'Ampezzo u Italiji godinu dana kasnije, odjednom je stao bez konkretnog objašnjenja, iako su u slučaju da se projekt u Udbini realizirao, Izraelci bili voljni Hrvatskoj osigurati dostupnost najnovijih tipova bespilotnih letjelica, odnosno tehničko nadograđivanje postojećih. Takav status kod Izraelaca do sada su imale samo Sjedinjene Države. Zanimljivo je i to da je Hrvatska jedina zemlja izvan NATO-a kojoj je dozvoljeno da nabavi izraelske letjelice tipa Skylark

Poznavatelji prilika europskih svemirskih programa smatraju kako je predstavljeni svemirski projekt u Lici nedorečen i neutemeljen, ponajviše zbog tehničke neizvedivosti i komercijalne neisplativosti. Naime, prema planu Švicaraca razdvajanje raketoplana od aviona koji bi trebao prevesti raketoplan te razdvajanje satelita od raketoplana u pravilu se radi nad otvorenim morem, a ne iznad brdovite Like. Također, projekt koji je predstavljen u Zagrebu zastario je budući da se švicarski ulagači uzdaju u letjelice iz programa Hermes od kojih je Europska svemirska agencija odustala prije dvadesetak godina, pa se čini kako Swiss Space Systems neukima i neupućenima prodaje odbačenu tehnologiju kao nešto najmodernije. Usto, švicarska svemirska agencija, unatoč ogromnom entuzijazmu, ni približno nije novčano potkovana kao slične, ali iskusnije i i etabliranje tvrtke. Pored toga, kao glavni operativni centar tvrtke S3 najavljena je lokacija na Kanarskim otocima pa se onda s razlogom mnogi pitaju čemu hrvatska podružnica. Neki smatraju kako se radi o prokušanoj metodi tvrtke da istovremeno u nekoliko država prezentira program, pa tko zagrize, taj će i sufinancirati preambiciozan program.

Čini se kako će cijela priča od početnog oduševljenja spasti na vremenski kratko povlačenje po medijima, nakon čega slijedi potpuni muk, tek poneka crtica o gašenju tvrtke. S druge pak strane, optimisti vjeruju kako se na početku pojavljivanja njemačke tvrtke European Coastal Airlines slično razmišljalo. Do pokretanja hidroavionske usluge na Jadranu Nijemci su morali izdržati maratonsku utrku s birokratskim i inim preprekama dugu deset godina, da bi od prošle godine konačno započeli s konkretnim projektom. Jesu li Švicarci uporni i ozbiljni poput svojih susjeda Nijemaca, ostaje tek da se vidi.