O tome svjedoči gašenje tisuća stočarskih farmi u Hrvatskoj, bilo prezaduženih, bilo iscrpljenih rušenjem otkupnih cijena, zatim stihijom uvoza, pa kaotičnom zemljišnom politikom. Sve do totalno subvencionirane poljoprivrede iz šupljeg državnog budžeta, u rijetko napućenoj zemlji sa 1,3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta (prije rata dvostruko više), ugodne klime i raznovrsnih geografskih i biografskih obilježja.

Pogled na zapad daje primjer. Za uspjeh europske poljoprivredne politike prilično su zaslužne zadruge. Koncept interesnog udruživanja radi bolje, lakše i učinkovitije proizvodnje, prerade i prodaje, temeljen na solidarnosti, povjerenju i podijeljenoj odgovornosti.

Prema Prodromosu Kalaitzisu, predstavniku Europskog udruženja zadruga (COPA COGECA), bez ovih organizacija gotovo pola europske poljoprivrede ne bi postojalo ili bi bilo posve u rukama velikih sistema. Od 13 milijuna europskih poljoprivrednika, polovica, sedam milijuna, organizirano je u 38 tisuća zadruga. One proizvode sirovine, prerađuju i distribuiraju, nabavljaju robu i usluge svojim članovima i zahvaljujući tome trguju sa 50 posto poljoprivrednih proizvoda nastalih u EU-u.

Dok Kalaitzis govori, zamišljamo domaće stočare, mljekare, vlasnike manjih i većih mljekarskih farmi, kako zadruženi pregovaraju s Lactalisom i drugom mliječnom industrijom. U velikoj mljekarskoj zadruzi solidarno ulažu u prerađivačke kapacitete (pr. male sirane), distribuciju (svježe mlijeko) i uvjetuju cijenu kompanijama, ali to je za Hrvatsku još uvijek samo ideja.

'U Europi su to većinom male zadruge, ali velike su zaista moćne. Mogu konkurirati multinacionalnim kompanijama poput Nestlea i Unilevera', usporedio je Kalaitzis na skupu na kojem se okupilo oko 150 stručnjaka iz prehrambenog i poljoprivrednog sektora te državnih i nevladinih organizacija iz Hrvatske i EU-a.

O gospodarskoj moći europskih zadruga svjedoče podaci o 660 tisuća izravno zaposlenih i godišnjem prihodu 360 milijardi eura.

Kao što je rekao Finn Sheye iz Europske agencije za sigurnost hrane, sigurnost hrane jedno je od najvažnijih pitanja u Europskoj uniji. Zajednička poljoprivredna politika zato je jedan od središnjih političkih tema, kao i poljoprivredni proračun na koj odlazi više od 40 posto budžeta EU-a.

Putem izravnih plaćanja ili sredstava za ruralni razvoj i zaštitu okoliša, značajan dio tih sredstava dobivaju zadruge kao organizacije koje poboljšavaju efikasnost i konkurentnost manjih i malih proizvođača, štite i ujedinjuju njihovo vlasništvo nad proizvodnim procesima, pa garantiraju nezavisnost od velikih sustava.

Stjepan Tanić, predstavnik Regionalnog ureda FAO-a za Europu i centralnu Aziju, kaže da su podaci za globalnu razinu još uzbudljiviji. Zadruge u cijelom svijetu ujedinjuju oko milijardu članova, zapošljavaju 100 milijuna ljudi i ostvaruju godišnji promet od trilijun dolara. Nisu sve poljoprivredne i prehrambene, ali velik dio ih pripada baš tom sektoru.

'Odličan zakonodavni i tržišni okvir omogućio je da se u Europi zadruge razviju do sada već napredne faze. Brazil je zahvaljujući zadrugarstvu iskorijenio glad u ruralnom području. Indija je zahvaljujući tom modelu postala najveći proizvođač mlijeka na svijetu', objasnio je Tanić.

Božica Rukavina, pomoćnica ministra poljoprivrede za sigurnost hrane, na osječkom skupu potvrdila je da Hrvatskoj prijeti rast cijena hrane, ali da i toj pojavi ima lijeka. 'Ministarstvo pregovara s proizvođačima i trgovcima da se spriječe poskupljenja', poručila je.

Rukavina također smatra da domaći proizvođači veliku šansu u poboljšanju proizvodnje i plasmana hrane na tržište imaju u udruživanju u zadruge. 'U konkurenciji s velikim proizvođačima i distributerima, prednost manjih i udruženih proizvođača je u kvaliteti i posebnosti njihovih proizvoda.'