Istražni sudac Svalina je odbio otvaranje istrage nad voditeljem vatrogasaca DVD-a Stružac Brankom Tišljarom (42) i voditeljem zaštite od požara u splitskoj Sekciji HŽ-a Dragom Roguljem (54). Istraga je pokrenuta nad direktorom Sektora ekologije i zaštite u HŽ Infrastrukturi Ivanom Medakom (51), direktorom Intradea Ivanom Tomaškovićem (34) i njegovim savjetnikom Jozom Bazinom (58), piše Slobodna Dalmacija.

Ugovor o nabavci tekućeg retardanta i usluga špricanja željezničke pruge je zaključen između Tomaškovića i Medaka, kao direktora poslova ekologije i zaštite HŽ Infrastruktura i kao predsjednika Povjerenstva za provedbu otvorenog postupka javne nabave.

Tužiteljstvo osnovano sumnja da je Medak predložio da se za Provedbu Plana i programa posebnih mjera zaštite od požara u društvima HŽ Holdinga treba na pružnoj dionici Kaštel Stari – Labin Dalmatinski tretirati retardantom (sredstvom za sprječavanje požara) odnosno nabaviti novi tip retardanta, te da je predložio da se prihvati ponuda Intradea koja je ponudila novi tip retardanta TG 300.

Temeljem tog prijedloga 13. svibnja 2009. je zaključen ugovor o nabavci tog sredstva i obavljanju poslova, iako je Medak znao da Intrade nijepoduzeće registrirano za tu djelatnost niti ju je ikada obavljal, a nemaju ni obučene ljude i tehnička sredstva za posao.

Također je znao da se radi o novom sredstvu koje HŽ nikada nisu koristile kao i da će se špricanje obaviti pomoću prskalica koje se do tada nisu koristile, a koje ravnomjerno raspršuju sredstvo po cijeloj širini pruge znajući da će sigurno doći do nanošenja sredstva i na tračnice.

Ujedno, tužiteljstvo sumnja kako je Medak znao da nije bilo prethodnih provjera sredstva, niti je imao potrebna saznanja o kemijskim svojstvima i reakcijama koje prouzrokuje nanošenjem na tračnice, te znajući da je ta dionica pruge visoke požarne ugroženosti upravo zbog iskrenja prilikom pojačanog kočenja vlakova (neophodno zbog velike kosine), pa da je bio svjestan da uslijed nanošenja sredstva može doći do onemogućavanja kočenja i time do ugrožavanja željezničkog prometa i stradavanja putnika.

Tomašković je zaključio ugovor s HŽ Infrastrukturom o nabavci tekućeg retardanta i usluga špricanja, svjestan da njegova tvrtka ni u kojem dijelu za to ne udovoljava, te je za realizaciju poslova špricanja angažirao svog punca Bazinu da napravi prskalicu i angažira ljude, iako je znao da ovaj do sada takve poslove nije obavljao.

Bazina je na to pristao bez prethodnih iskustava i saznanja o kemijskim svojstvima i reakcijama sredstva te se svjestan da može doći do ugrožavanja prometa i stradavanja putnika, obratio Tišljaru, uz čiju pomoć je izradio prskalicu, a Tišljar je sam, na njegovo traženje, pristao pošpricati prugu.

Uz pomoć nekoliko svojih poznanika, 24. srpnja 2009. je u Kaštel Sućurcu instalirao prskalicu na robel. Posao je obavljen po nalogu Medaka, pa je po odobrenju i uz nazočnost Rogulja oko 11,30 sati započeto sa špricanjem željezničke pruge na toj dionici pri čemu je prskalica špricala retardant TG 300 i po željezničkim tračnicama.

Odvjetništvo je sumnjalo da Rogulj nije naložio prekid rada iako je vidio da se radi nepropisno, a da Medak znajući na koji će se način obaviti špricanje, nije naložio prekid rada.