Za veći dio Europe je ovo prvenstvo vjerojatno bilo još jedno u nizu, ali za Hrvate je svakako bilo povijesno. Zemljopisna karta Staroga kontinenta bila je solidno izmijenjena pa su tako i na nogometnu scenu stupile nove države. Mnoštvo zemalja, bivših sovjetskih i jugoslavenskih republika ušlo je u kvalifikacije, ali samo Češka, Rusija i Hrvatska stigle su i do završnice.

Zvonimir Boban, kapetan Hrvatske

S obzirom da je nekadašnja Čehoslovačka često (nepravedno) doživljavana kao proširena Češka, a i da je bivši Sovjetski Savez bio gotovo sinonim za Rusiju koja je činila njegov najveći dio, samo je Hrvatska bila stvarno nova država na završnici. Kockasti su svojim igrama, a hrvatski navijači još i više, zadivili nogometnu Europu.

Hrvatska je u kvalifikacijama prvo s 2:0 svladala Estoniju u gostima, teže nego što se to očekivalo, a nije bilo lako ni protiv Litve kod kuće iako je rezultat opet bio solidnih 2:0. Međutim, gostovanje u Palermu koje je potom uslijedilo ostat će svima u dugom sjećanju.

Kockasti su s 2:1 pobijedili Italiju u utakmici koju zbog suspenzije nije mogao voditi Ćiro Blažević, već je na klupi sjedio Tomislav Ivić, pa dilema tko je zaslužniji za taj pothvat u utakmici protiv svjetskih doprvaka ostaje do danas. Ono što je nepobitno, to je Šukerova genijalnost i prisebnost. Naravno da je pogotke u ovakvoj pobjedi potpisao najbolji strijelac u povijesti hrvatske reprezentacije. Talijani su uspjeli smanjiti na konačnih 1:2 tek u posljednjim sekundama utakmice.

Ovaj je dvoboj pokazao pravu vrijednost hrvatske reprezentacije za koju se ranije smatralo da ima puno 'štofa', ali tek u ozbiljnom, službenom susretu ovakve vrste dobili smo konačni dojam o snazi reprezentacije čije su najveće zvijezde (Boban, Šuker, Asanović, Bokšić, Štimac, Bilić, Prosinečki, Jarni, Ladić…) upravo ulazile u svoje najbolje igračke godine.

Do kraja kvalifikacija Hrvatska je izgubila tek dvoboj u Ukrajini (0:1). S Italijom je u (do danas ukletom!) Splitu bilo 1:1, a Ukrajinci, već tada s Andrijem Ševčenkom, teško su stradali u Zagrebu, bilo je čak 4:0 za Hrvatsku.

Na završnici smo se nadali velikim stvarima, a nastup je bio vrlo solidan, zapravo i bolji od krajnjeg rezultata budući da smo u četvrtfinalnoj utakmici protiv Njemačke, kasnijeg prvaka, grubo oštećeni.

Ako se podsjetimo od početka, Hrvatska je prvo svladala Tursku pogotkom Gorana Vlaovića na dodavanje Aljoše Asanovića pred sam kraj utakmice, to je i danas jedan od najlegendarnijih pogodaka hrvatske reprezentacije, ujedno i prvi na završnicama velikih natjecanja. Osokoljena Hrvatska pregazila je potom europskog prvaka Dansku s čak 3:0, uz još jedan legendarni pogodak, ovaj puta bio je to Šukerov lob preko istrčalog Schmeichela.

Kad smo se već teoretski plasirali u četvrtfinale Ćiro Blažević je protiv Portugala izveo kombinirani sastav koji se nije dobro proveo (0:3), da bi potom neuvjerljiva Njemačka svladala Hrvatsku s 2:1. Odlučujući pogodak zabio je Matthias Sammer, nakon što je prethodno Markus Babbel napravio očigledni prekršaj na Nikoli Jerkanu.

Što se tiče preostalih skupina prvoga kruga završnice, dramatično do samog kraja je bilo u skupini C gdje je Češka, nakon početnog poraza protiv Njemačke (0:2), svladala Italiju (2:1) i potom odigrala šokantnu utakmicu protiv Rusije, 3:3, i izborenim bodom uspjela osigurati četvrtfinale budući da Talijani istovremeno nisu uspjeli svladati Njemačku (0:0). Rusi su u posljednjem susretu u skupini poveli 3:2 u 85. minuti preko Vladimira Bestčastnog, ali je za bod i prolaz Češke poravnao Vladimir Šmicer u 88. minuti.

Englezi su se, 30 godina od osvajanja svog jedinog naslova svjetskog prvaka, nadali da bi na domaćem terenu mogli doći i do prvog euro-naslova, ali to se nije dogodilo. Engleska se provukla u četvrtfinalu protiv Španjolske boljim izvođenjem jedanaesteraca, ali je na isti način izgubila u polufinalu protiv Njemačke.

Češka je prekrasnim pogotkom Karela Poborskog izbacila u četvrtfinalu Portugal, a Francuska na jedanaesterce Nizozemsku. U polufinalu su obje utakmice odlučene tek jedanaestercima u kojima su Česi bili uspješniji od Francuza, a Nijemci od Engleza, kao i mnogo puta posljednjih godina.

Finale je bilo burno, Češka je povela iz jedanaesterca golom Patrika Bergera, a njemački izbornik Berti Vogts pogodio je uvođenjem Olivera Bierhoffa u 69. minuti. Samo četiri minute kasnije visoki centarfor mu je donio izjednačenje, a u 95. minuti, prvim 'zlatnim golom' koji je odlučio neko veliko natjecanje, i pobjedu. Češki vratar Petr Kouba katastrofalno je reagirao kod tog udarca, ali koga je za to danas više briga.