Primanje borbenih aviona iz inozemstva kao oblik pomoći i sposobnost upravljanja takvim sustavima potpuno su različite stvari. Piloti borbenih aviona su elita svake vojske i učestalo se smatraju nekom vrstom nacionalnog dobra. Za njihovu obuku potrebno je puno novca i vremena, ponekad i više od same izrade aviona. Premda Ukrajina ima popriličan broj pilota na raspolaganju, to ne znači da bi oni mogli odmah krenuti u akciju ako se Kijevu doniraju avioni.

Ukrajinski piloti nemaju iskustva s upravljanjem lovcima prema NATO-vim standardima jer je njihovo stručno znanje vezano isključivo za sovjetsku tehnologiju, u mnogočemu različitu od one zapadne. Također, ukrajinska vojna doktrina, odnosno uvježbane strategije i taktike u upotrebi aviona, poprilično se razlikuje od onih koje ima NATO. Osim toga, u ukrajinsko ratno zrakoplovstvo vrlo je malo ulagano i dio pilota nema adekvatan broj sati naleta.

Dodatni problem, u slučaju da Zapad donira avione, bila bi 'rupa' u osoblju. Naime piloti koji aktivno sudjeluju u borbenim misijama protiv Rusa najvjerojatnije bi bili prebačeni na preobuku, a njih bi zamijenili oni manje iskusni, pa je veća mogućnost gubitaka. Stoga je ključno pitanje koliko bi Ukrajincima uopće trebalo vremena da savladaju zapadnu tehnologiju.

Razlike u obuci zrak-zrak i zrak-zemlja

Prema programu američkog ratnog zrakoplovstva (USAF), obuka budućeg pilota višenamjenskog lovca F-16 traje godinu i pol. Prije nego što sjednu u kokpit 'šesnaestice' piloti kadeti USAF-a najprije provedu šest mjeseci na turboelisnom trenažeru tipa T-6 Texan II, a slijedi sedmomjesečna obuka na supersoničnom školskom avionu T-38 Talon. Posljednja dva mjeseca nastave rezervirana su za letenje na naprednijoj Talonovoj inačici AT-38B te se kadeti upoznaju s oružanim sustavima, ali i naprednim borbenim manevrima.

U ukrajinskom slučaju piloti bi mogli smanjiti vrijeme obuke na Texanu i T-38 jer imaju ranije usvojena letna iskustva koja se ne razlikuju od onih američkih, no za potpuno upoznavanje s F-16 trebalo bi im više mjeseci. Zapadni stručnjaci procjenjuju da bi ukrajinskim pilotima samo za upoznavanje sa sustavom za upravljanje 'šesnaesticom' trebalo dva do tri mjeseca. Prvi mjesec obuke bio bi rezerviran za osnovne sustave F-16 i primjenjive postupke u slučaju opasnosti. Uslijedilo bi nekoliko mjeseci obuke na simulatorima, a potom i višemjesečna borbena obuka podijeljena na više razina.

Prema američkom nastavnom planu, prije samostalnog leta na F-16C potrebno je odraditi četiri sata leta s nastavnikom u dvosjedu F-16D. Slijedi dodatnih šest sati leta, uključujući noću, potom i borbena obuka, počevši od one zrak-zrak. Ova vještina zahtijeva od polaznika da izvrši 26 letova koji, uz formacijsko i taktičko letenje, uključuju korištenje najnaprednijih oružja zrak-zrak. Borbena djelovanja zrak-zemlja također zahtijevaju 26 letova, ali oni su zbog drukčijih tipova oružja i tehnike letenja, poput one na malim visinama i taktike napada na površinske ciljeve, znatno drugačiji od zračnih borbi.

Kada bi se ukrajinski piloti obučavali za upravljanje inačicom F-16 Block 50, tečaj bi, prema navodima američkih vojnih analitičara, zahtijevao dodatnu vještinu koja se odnosi na korištenje avionike za suzbijanje i izbjegavanje neprijateljske protuzračne obrane. Tzv. SEAD (Supression of Enemy Air Defences) operacije ne uključuju samo borbu protiv raketa zemlja-zrak i protuzračnog topništva, već i međusobno povezanih sustava kao što je radar za rano upozoravanje. Suzbijanje se može postići fizičkim uništavanjem sustava ili njihovim ometanjem i zavaravanjem elektroničkim ratovanjem, a valja napomenuti to da su četvrtinu američkih borbenih letova u nedavnim sukobima činile upravo SEAD misije.

Fokus na avionici

Unatoč tome što su općenito povezane sa zrakoplovima, SEAD misije mogu se izvoditi bilo kojim sredstvima, uključujući djelovanje kopnenih snaga, pa bi i u tom slučaju trebalo dodatno poraditi na umrežavanju zapadnih aviona i ukrajinskih kopnenih sustava. Također, treba imati na umu i to da bi ukrajinskim mehaničarima i inženjerima trebalo dosta vremena da savladaju održavanje i popravak lovca F-16. Vrijeme potrebno za mehaničare otprilike je isto kao i za obuku pilota, a analitičari ukazuju na to da bi se ukrajinski piloti mogli obučavati u NATO-vim bazama Sprangdahlem u Njemačkoj i Aviano u Italiji. To su ujedno Ukrajini geografski najbliže baze u kojima se dodatno obučavaju američki piloti 'šesnaestica'. Govoreći o bazama, treba podsjetiti da bi Ukrajinci za korištenje zapadnih aviona trebali prilagoditi svoje zračne baze, točnije poletno-sletne staze i hangare.

Nekadašnji pilot i zapovjednik britanskog Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (RAF) Greg Bagwell smatra da bi za obuku ukrajinskih pilota trebalo znatno manje vremena. Već dva mjeseca od ruske otvorene agresije na Ukrajinu Bagwell je u razgovoru za portal Kraljevskog zrakoplovnog društva, britanske multidisciplinarne profesionalne institucije posvećene globalnoj zrakoplovnoj zajednici, ocijenio da bi iskusnijem ukrajinskom pilotu trebalo oko tri mjeseca za prekvalifikaciju na avion zapadnog porijekla. Bivši pilot je mišljenja da bi za najiskusnije ukrajinske borbene pilote bilo dovoljno upoznati ih s osnovama zapadne avionike i praktičnim pravilima za korištenje oružja.

Prema Bagwellu, zapadni tipovi zrakoplova, osobito F-16, prilično su jednostavni za korištenje, a osnove rukovanja ne razlikuju se među avionima ovisno o njihovom porijeklu. Fokus obuke, naglašava Bagwell, trebao bi biti na korištenju radara, avionike, oružja i obrambenih sustava. To bi uključivalo uvježbavanje komunikacije s AWACS avionima za nadzor, koji djeluju kao leteći radari, i usvajanje korištenja računalne podatkovne veze, kakva ne postoji u ukrajinskim avionima MiG-29, Su-27, Su-24 i Su-25. Upitan pak koji je najveći izazov moguće donacije zapadnih lovaca Ukrajini, Bagwell odgovara da je to aspekt održavanja jer je moderni borbeni zrakoplov bez funkcionalne avionike i njezinog adekvatnog borbenog korištenja tek brza letjelica koja ne predstavlja preveliku opasnost.