Ukrajina je uz Rusiju predstavljala samu okosnicu Sovjetskog saveza. Sovjetizacija je ujedno značila i milijune mrtvih od gladi, naročito u zapadnom poljoprivrednom dijelu zemlje.

Može li se povijest u nekoliko tjedana prebrisati krpom kao da je nije bilo?

'Žao mi je što ukrajinske vlasti na rat 2014/2015. gledaju kroz prizmu koju on zapravo nema. Ako ćemo biti ironični, možemo reći da isto tako moraju pripaziti na svaki spomen Ivana Groznog i Petra Velikog u udžbenicima i knjigama ukrajinske povijesti, jer politika Sovjetskog Saveza nije ta koja njima sada treba smetati, njima treba smetati njihov sadašnji odnos s ruskim susjedom. Ovo micanje zapravo vlastite prošlosti vjerojatno će naići na odobravanje kod dijela ekstremnih krugova na Zapadu, iako to nema nikakve veze s onim što se između Rusije i Ukrajine sada događa', tumači povjesničar Tvrtko Jakovina

Na što bi se u budućnosti trebao oslanjati ukrajinski identitet? 'Micanjem i jednih i drugih obilježja na ovakav način nastaju izbrisana poglavlja u nacionalnoj povijesti, svijesti i memoriji i rađa se zapravo veliki problem kako pokriti 80 godina nekakvog moderniteta, novije povijesti koja je posvuda oko vas. S druge strane, kao što sam već rekao, ta zabrana nije izašla iz sazrijevanja nacije koja se željela odrediti prema teroru kroz koji su u 20. stoljeću prolazili, a da bi se toga riješili, nego je to jedan trenutni impuls, povezan s aktualnim sukobom. Time će se ujedno otežati i postizanje rješenja. Rusi su na Krimu postavili spomenik velikoj trojki ispred Livadije u Jalti, a Ukrajinci će sada micati sve što ima veze s pobjedom u Drugom svjetskom ratu. Možete biti uvjereni da će time na toj simboličkoj razini otežati postizanje zadovoljavajućeg rješenja', smatra Jakovina.

Iako današnja Rusija nema veze s ideologijom koja je dovela do Oktobarske revolucije ni s Lenjinom, u vrijeme Vladimira Putina došlo je do pravog rivajvla sovjetskog nasljeđa. 'Staljinu i sovjetima se kao postignuće prihvaća snaženje države i njezina teritorijalna ekspanzija. Putin je sam rekao da je raspad Sovjetskog Saveza jedna od najvećih geopolitičkih katastrofa stoljeća, pa u tom smislu Staljinovo dovođenje sovjetskog imperija ili ruskog ozemlja do vrhunca teritorijalnog širenja svakako ne može biti negativno. Iz prošlosti uzimate samo ono što vam odgovara. Putinu odgovara pozicija snažnog lidera koja je imanentna ruskoj povijesti. Čak i u vrijeme Hladnog rata, a pogotovo poslije, rijetko su ljudi odvajali razdoblje Sovjetskog Saveza od ruskog imperijalnog razdoblja, često se govorilo o revolucionarno-imperijalnoj paradigmi koja je tradicionalnom ruskom imperijalnom širenju samo dodavala jednu novu ideologiju koja je došla s Lenjinom, ali zapravo se radilo o istom principu, istoj ideji o širenju granica. Druge stvari, naravno, nisu iste. U Rusiji je kapitalizam, današnja Rusija je puno otvorenija nego što je bila prije, povećan je životni standard, odnos prema Židovima u Putinovo vrijeme puno je bolji nego što je bio u mnogim desetljećima ruske povijesti', tumači hrvatski povjesničar.

Nove ukrajinske vlasti jednoglasno su u parlamentu zabranile veličanje komunizma i nacizma, ali su istovremeno priznale status svim organizacijama koje su se u 20. stoljeću 'borile za nezavisnost Ukrajine', uključujući i postrojbeStepana Bandere (bio je ukrajinski ekstremni nacionalist, terorist, kvisling i na kraju agent zapadnih tajnih službi.

'Kad bi njihov stvarni motiv bio anti-totalitarni, to se ne bi dogodilo', tvrdi Jakovina, povlačeći paralele s Hrvatskom: 'Da je zaista motiv onih koji govore protiv Tita demokracija, mi bismo imali puno manji problem u ovom društvu. Ali to zapravo nije njihov stvarni motiv. U Ukrajini je sve, naravno, začinjeno ratom i međunarodnom agresijom koja još traje, ali nedopustiva je rehabilitacija onih koji su se borili na strani Nijemaca. Kakav god Staljin bio, Ukrajinci su na kraju rat završili s njim. Možete misliti kakva je bila njemačka politika prema Ukrajincima kada je unatoč tome što Hitler u Ukrajinu dolazi nakon hladomora (gladomora), nakon katastrofe 30-ih godina 20. stoljeća, Ukrajinci ipak ostaju na strani Sovjetskog Saveza. Da biste to sad izbrisali, morate učiniti silovanje nad prošlošću, a primjer je to što se sada događa s tzv. borcima za slobodu Ukrajine. Možemo postaviti pitanje 'kakve Ukrajine'?'

Potvrđuju li tim potezom ukrajinske vlasti ruske tvrdnje o fašističkom karakteru novih vlasti u Ukrajini? Jakovina odgovara: 'Iako tu ima puno vrlo problematičnih elemenata, ne smijemo smetnuti s uma da je koncept nasilnih promjena granica koji se dogodio uz rusku podršku iznimno opasan. On je opasniji nego što je projekt rušenja vlada nezakonskim sredstvima. Ukrajinci ne pokazuju zrelost koju bi morali, ali nisu tu zrelost imali ni Hrvati 90-ih u odnosu na Bosnu i Hercegovinu niti takva zrelost danas u Hrvatskoj postoji.'

Zapadni čelnici su zbog Putinove politike u Ukrajini odlučili izostati s proslave Dana pobjede u Moskvi, a pridružila im se i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Na pitanje je li to opravdan potez, Jakovina odgovara: 'Mislim da bi odluka o neodlasku u Rusiju u ovom trenutku, barem na najvišoj razini, mogla imati svoj dnevnopolitički rezon, ali cijela Europa, uključujući i Hrvatsku, morala bi se vrlo jasno tijekom ove godine u tom smislu vidljivo odrediti, s proslavom ili paradama drugdje. Ako toga nema, onda ostaje vrlo gorak okus manipulacije prošlošću i korištenjem prošlosti u dnevne svrhe, a s druge strane, u zemljama koje imaju nečistu savijest, kao što je Hrvatska, upućena je i kriva poruka. Moglo bi se shvatiti da je ovo Kolindi Grabar-Kitarović samo dobro došlo u jednom nizu anti-antifašističkih poteza koje njena stranka i ona vode.