Švedski javni radio (SR) je, pozivajući se na neimenovane izvore, izvijestio da bi vlada u Stockholmu mogla zatražiti od švedske vojske odgovor je li u mogućnosti prebaciti još uvijek neodređeni broj aviona JAS-39 Gripen u Ukrajinu. Švedske dužnosnike zanima na koji način bi prijenos Gripena utjecao na sposobnost Švedske da se brani i koliko brzo bi avioni mogli biti zamijenjeni novima.

Radio sugerira da Kijev želi dobiti ojačanu eskadrilu lovaca švedskog proizvođača Saab AB, što odgovara broju od 16 do 18 letjelica. Inače, Gripeni koje Švedska namjerava donirati Ukrajini bili bi inačice JAS 39C/D, a nova generacija Gripena E još nije operativna u švedskim zračnim snagama.

Analitičari smatraju da provedba mogućeg prijenosa ovisi o mnogo kompliciranih čimbenika, a iziskuje i poprilično vremensko razdoblje. Prema nekim najavama iz izvora bliskih švedskoj vladi, tamošnje oružane snage trebale bi od idućeg studenoga provesti istraživanje o izvedivosti ambicioznog plana transfera. Pojedini vojni izvori ističu da bi švedski mlažnjaci u ukrajinskim redovima mogli najranije poletjeti u ljeto iduće godine, i to u ograničenom kapacitetu, ovisno o napretku postignutom u obuci pilota i zemaljskog osoblja.

Valja istaknuti da se Švedska zasad obvezala samo na 'pružanje orijentacijske obuke za ukrajinske pilote i povezano zrakoplovno osoblje na Gripenima'. Pritom nije precizirano koliko bi ona mogla potrajati niti koliko je Ukrajinaca uključeno u taj projekt.

Moskva kao kočničar prijenosa tehnologije

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nakon nedavnog sastanka sa švedskim premijerom Ulfom Kristerssonom kazao je da su njegovi zemljaci počeli s probnim letovima na Gripenima. To znači da je proces već ozbiljno započeo te da bi mogao pratiti tijek obuke ukrajinskih pilota na američkim lovcima F-16, a koje Kijevu namjeravaju donirati Nizozemska i Danska.

Te dvije države priopćile su da će poslati 'šesnaestice' u Ukrajinu nakon što ukrajinski piloti na njima prođu obuku koju su ranije dopustile Sjedinjene Države kao proizvođač tih aviona. Ukrajinci pak očekuju da će obuka na F-16 trajati šest mjeseci.

Odluka da se Ukrajini isporuče F-16 uslijedila je nakon dogovora niza zemalja članica NATO-a da uspostave centre za obuku pilota u Danskoj i Rumunjskoj. Ako Švedska doista isporuči Gripene Ukrajini, ostaje vidjeti kako će se Kijev nositi s logističkim komplikacijama djelovanja mješovite flote lovaca zapadnog porijekla. Za Ukrajince u procesu nabave Gripena ipak postoje znatno veći problemi od kombiniranja različitih aviona.

Ono što Gripen ne nudi, a F-16 ima, jesu masivni sustavi podrške i obuke razvijeni tijekom godina pružanja potpore krajnjim korisnicima tog najrasprostranjenijeg aviona u svijetu, no prate ga robusna infrastruktura i specifični uvjeti korištenja, poput prilagođenih asfaltnih poletno-sletnih pista, a koje u slučaju Gripena mogu biti autoceste i slične prometnice šireg profila. Pored toga, Švedska bi za slučaj doniranja ili prodaje Gripena morala pružati Ukrajincima značajnu tehničko-logističku potporu, kakvu imaju Češka, Mađarska, Južna Afrika, Tajland i Brazil kao kupci Saabovih aviona, a to znači dodatna ulaganja.

Inače, Češka i Mađarska imaju po 14 Gripena, Brazil njih sedam, Tajland osam, a Južna Afrika 26 komada tih lovaca, što je neusporedivo s rasprostranjenošću F-16. Uz to, pitanje je bi li se te države odrekle svojih lovaca, osobito Češka i Mađarska, jer se nalaze u neposrednoj blizini Ukrajine. Treba reći da je češko ratno zrakoplovstvo angažiralo sve svoje Gripene kao potporu NATO-u, a malo je vjerojatno da bi Mađarska, s obzirom na svoje odnose s Rusijom, pristala pružiti tu vrstu pomoći Ukrajini. Isti razlozi priječe i Južnu Afriku u takvom aranžmanu jer izvršna vlast u Pretoriji posljednjih desetak godina njeguje tijesne veze s Moskvom.

Ništa bez dozvole proizvođača

Ključna prepreka u eventualnom transferu Gripena je zabrinutost dijela švedske vlade i parlamentarnih zastupnika zbog trenutnog broja tih lovaca u sastavu švedske vojske. Švedsko ratno zrakoplovstvo ima 94 primjerka Gripena u inačici C/D te ih Stockholm, unatoč skorom dolasku inačice E, namjerava zadržati i nakon 2030. godine. Zadržavanje starijeg modela Gripena uvjetovano je rastućim potrebama švedske vojske zbog stalnih ruskih prijetnji, ali i zbog lakšeg prijelaza na noviji model.

Ruska prijetnja je pak jedan od glavnih razloga zbog kojih će Švedska morati dodatno razmisliti o prijenosu starijih modela Gripena, osobito stoga što Turska uporno blokira ulazak Švedske u NATO.

Osim toga, u igri su drugi čimbenici te bi mogli imati utjecaja na eventualno prebacivanje Gripena u Ukrajinu. Oni su, naime, opremljeni motorima Volvo RM12, proizvedenim po licenci General Electrica za motore F404. Samim time podliježu američkoj kontroli izvoza tehnologije, za što je potrebno odobrenje Kongresa, kao i za druge američke komponente ugrađene u Gripene.

Također, Šveđani bi trebali tražiti zeleno svjetlo od Britanaca, proizvođača katapultirajućih sjedišta Martin Baker Mk10, ugrađenih u Gripene. Ishođenje dozvola od proizvođača dijelova značilo bi dodatne švedske diplomatske misije, za koje je potrebno određeno vrijeme. Pristanak za transfer trebale bi dati još neke europske države proizvođači projektila kakve koriste Gripeni.

Spasonosni Meteor

Upravo su projektili Meteor, koje proizvodi francusko-talijansko-britanski konglomerat MBDA, ključno Gripenovo oružje. Gripeni imaju sposobnost ispaljivanja tih projektila zrak-zrak izvan vizualnog dometa, što bi značajno unaprijedilo ukrajinske sposobnosti na nebu. Oni bi ukrajinskim pilotima dali prednost u borbi protiv ruskih aviona, a koji se uglavnom drže podalje od bojišnice, i omogućili im da se pri ispaljivanju projektila zadrže na većim udaljenostima od protivnika.

Značajno je i to da srednjedometni Meteor ima pogonski sustav koji se sastoji od rakete s krutim gorivom i promjenjivim protokom umjesto tradicionalnog raketnog motora. To znači da može prigušiti svoj motor u različitim fazama leta, za razliku od drugih projektila koji isporučuju svu svoju energiju u kontinuiranom nemoduliranom ciklusu sagorijevanja. Također, takav sustav omogućuje bolju kinetičku izvedbu, što otežava njegovo obaranje.

Uz to, Meteor se može ispaliti s manje visine i pri podzvučnim brzinama, što je mnogo sigurnije okruženje za letjelice koje nisu nevidljive za ruske protuzračne sustave, s kakvima bi se ukrajinski piloti najvjerojatnije suočili. Projektil Meteor također je dizajniran da uništi bilo koji leteći oružani sustav, među kojima su i krstareći projektili, čak i u prisutnosti elektroničkih protumjera, kakve Rusi koriste gdje god je to moguće. Moglo bi se zaključiti da su Gripen i Meteor savršeni za trenutnu ukrajinsku situaciju, ali do konačne odluke o transferu Kijev će ipak morati još pričekati.