Takva je slika stanja u ovom dijelu Vrgorca, gdje nekoliko obitelji čeka da se okončaju radovi u njihovoj ulici, da se uredi kanalizacija i oborinske vode i da se napokon stavi asfalt da mogu nesmetano dolaziti svojim kućama, da im Komunalno može nesmetano odvesti otpad i da se nekako obrane od oborinskih voda u kišnim danima koje se u velikim količinama slijevaju u ovu najnižu ulicu.

Slika stanja i problemi koje imaju mještani ovog dijela grada trenutno su takvi, u studenom mjesecu 2009. godine, nakon što je ulica raskopana od ljetos od kada stanovnici čekaju konačno uređenje. Ništa neobično, rekli bi smo, radovi će se dovršiti i apelira se na strpljenje obitelji koje žive u toj ulici.

Nije neobično, ali je možda zanimljiv tekst u Slobodnoj Dalmaciji od četvrtka, 24. travnja 1980. godine, na osmoj stranici, u tekstu pod naslovom 'Privatne kuće i garaže na trasiranoj ulici', gdje sedam obitelji iz ove ulice svojim potpisom traži da se napokon riješi njihova ulica koja je 'zapela' zbog jednog imovinsko pravnog problema, tj. jednog bespravno sagrađenog objekta.

Potpisnici Dragičević Rade, Vuković Jozo, Franić Jure, Boras Mate, Klinac Jozo, Ilić Jure i Katavić Anđelka apelom Slobodnoj Dalmaciji su tražili da se napokon, nakon pet godina obećanja uredi njihova ulica da mogu nesmetano doći u ulicu, da im Komunalno može odvoziti otpad ne da ga sami spaljuju i da se napokon riješe oborinske vode u njihovoj ulici od koji se ne mogu obraniti.

Apel započinju rečenicama: 'Ni u skorijoj budućnosti ne vidimo rješenje, i to prije svega zbog aljkavog i neodgovornog ponašanja jednog dijela 'odgovornih' ljudi u našoj općini. Oni nemaju dovoljno sluha za naš problem te nas iz dana u dan zavlače obećanjima u prazno.'

Troje od sedam potpisnika (Boras Mate, Franić Jure i Anđelka Katavić) ovog apela u novini koji je objavljen prije 29 godina, umrli su, a trideset godina poslije ovog apela stanovnici te ulice, iste te obitelji, čekaju da se njihova ulica uredi dok ih svi pozivaju da budu strpljivi.