Priča s božićnim drvcima za Antuna Mihića, sada umirovljenog policajca, počela je još 1992. godine. Prijatelj iz Tovarnika ponudio mu je tada sadnice, a on je imao zemlju.

'Jedva sam namolio oca da mi da zemlju da posadimo borove', otkriva Mihić kako mu je bilo na samom početku. Sada ima dvije plantaže božićnih drvaca nedaleko od Osijeka.

Proizvodnju više neće širiti, već je samo prebaciti na jednu lokaciju, cestu između Brijesta i Čepina. Ondje na površini od pet hektara raste prava šuma borova različitih visina i godišta.

Nema nasljednika

'Ima potrebe za sadnicama, ali nemam nasljednika u ovom poslu. Radimo supruga i ja. Polako ćemo to smanjivati i radit ćemo samo za maloprodaju. Odustajemo od veleprodaje jer je to prenaporno', objašnjava nam ovaj uzgajivač sadnica bora, s čijih plantaža godišnje u prodaju ode oko 3000 drvaca.

Kaže da se zaustavio na 40 tisuća sadnica različitih starosti, od jedne do 20 godina. Od sada će saditi samo na mjestu na kojem posiječe postojeću.

'Zahtjevan je ovo posao, uostalom kao i svaki drugi. Cijele godine ima se što raditi ako želite da borovi budu uredni. Počinje se s bacanjem gnojiva, sadnjom novih na mjesto posječenih sadnica, a onda u proljeće kreće orezivanje, do ljeta se uklanja korov, pa folijarna prihrana...', nabraja Mihić, ističući da su mu posljednje tri godine bile katastrofalne zbog velikih suša. Do tada je omlađivanje uvijek bilo na 80 do 90 posto.

Ništa bez navodnjavanja

'No prošle godine šteta na sadnicama bila mi je 50 posto. Jedva je bilo kiše. Temperatura zraka u kolovozu bila je jako visoka, sve se spržilo, a onda je u rujnu pala kiša i 'skuhala' ono što je preostalo, čak i dvogodišnje, trogodišnje sadnice. Klimatske promjene uzimaju svoj danak i baš se osjete. Sumnjam da će proizvodnja bilo koje kulture u Slavoniji opstati bez sustava navodnjavanja', ukazuje Mihić na velik problem te će mu nakon postavljanja ograde i reflektora iduća investicija na plantaži biti upravo to.

Kod Mihićevih je uvijek gužva. Po borove dolaze svi, a mogu se birati po vrsti, visini i starosti. Najviša stabla idu u visinu do sedam, osam metara. Takva drvca obično završavaju u crkvama ili na ulicama. No takvih je sve manje.

'Ne ostavljamo više tako visoke borove. Prevelik je to posao, a ne možete ga naplatiti. Najbolje idu oni do tri ili tri i pol metra', otkriva nam navike kupaca koji mu se svake godine vraćaju na plantažu.

Njegovi kupci mogu i rezervirati drvce te onda čekati trenutak u kojem će doći po njega. Dnevno s korijenom izvade oko 200 sadnica. Kako se prodaju, tako se nove vade. Sa svoje plantaže nikamo ne idu i prodaju ih samo unutar ograde. Kupci odaberu, a oni posijeku, spakiraju i po želji im dostave.

'U posude ne vadim sadnice više od dva metra. Dobro idu smreka, nordijana i kavkaska jela', nabraja Mihić što se sve traži.

A njemu je najdraža, otkriva nam, Pančićeva omorika. Ona se, dodaje, jako malo prodaje iako je po njemu najljepša, najelegantnija i najbolje raste. Općenito, cijena božićnih drvaca se, ističe, stabilizirala.

'Sve je otišlo naglo gore kada smo mijenjali kune u eure. Do tada je najskuplje drvce bilo 100 kuna, eventualno se za neko trebalo izdvojiti do 200 kuna, a onda su cijene naglo skočile i sada se kreću od 20 do 50 eura', kaže nam.

Što se tiče konkurencije, u Slavoniji je baš i nema, a veće proizvodnje koncentrirane su oko Bjelovara i Virovitice.

'Ovo je posao koji ti može popraviti kućni budžet. No treba proći barem pet godina da ti borovi počnu vraćati uloženo. Morate biti spremni toliko godina stalno investirati, a da ne dobijete ništa. Tek nakon toga možete računati na određeni prihod. No kada uđete u proces proizvodnje, onda to nije problem. Isplativo je jer je prinos po hektaru i 10-ak puta veći nego kod bilo koje druge kulture. Ne može se to usporediti', otkriva računicu.

Priznaje da je on 'učio na vlastitim greškama', ali je sada sve dostupno i na internetu.

'Čitao sam knjige, a sada na Facebooku imamo grupu Uzgajivači božićnih drvaca, u kojoj nas je 120 iz cijele Hrvatske. Tamo sam administrator, ali dijelim i savjete kako se orezuju sadnice, što i kako se sve radi prilikom uzgoja', kaže ovaj slavonski uzgajivač, dodajući da gužvu na svojim plantažama očekuje od 15. prosinca.