Da Dinko Romić nije bio tvrdoglav u odabiru imena, danas ne bi bilo Jedne. Prodaji voća velikim trgovačkim lancima odlučio je stati na kraj jer je shvatio da je to Sizifov posao. Iz voćnjaka je namjeravao izvući maksimum i dobiti finalni proizvod, brendiran, lijepo upakiran i kvalitetan. Onaj s dodanom vrijednošću.

'Ni u primisli mi tada nije bila rakija. Htio sam krenuti u smjeru sokova, cidera, kojih tada još nije bilo u Hrvatskoj, i eventualno nekog octa iz voća. Onda me punac nagovorio da krenemo u proizvodnju žestokih pića jer craft scena u tom segmentu nije postojala. Spletom okolnosti, imam i lokal u središtu Osijeka, u pothodniku, gdje kad sjedite za šankom, čujete: 'Daj još jednu.' A kada smo krenuli u brending, jedno od imena koja su nam izbacili bilo je upravo Jedna. I meni je to odmah zvonilo, a supruga i punac su me zafrkavali - kako ćeš naručiti tri Jedne?' prisjeća se kroz smijeh Romić početka brenda kojim je odlučio oplemeniti voće iz svojeg voćnjaka.

Pet godina kasnije iz male i neugledne destilerije na periferiji Osijeka izlazi vrhunsko žestoko piće koje je osvojilo 96 od mogućih 100 bodova na uglednom natjecanju vina i alkoholnih pića, International Wine & Spirit Competition, koje je 1969. godine utemeljio njemačko/britanski enolog Anton Massel u Londonu - i okitilo se zlatom. Džin Little Gipsy stao je uz bok Jednoj, već dobro proširenoj po Hrvatskoj.

'Krenuli smo s rakijom i ona ostaje naš core business. Ona je nekako emocija, ljubav. Ovdje sam odrastao i pekao rakiju od malih nogu, zato sam i ušao u taj posao. Ne vjerujem da će je džin izgurati, iako je svjetski traženo piće, a rakije se piju samo na Balkanu', opisuje nam kako je bujala cijela ta priča oko voćnjaka, voća, rakije i džina u Nemetinu pokraj Osijeka.

I samo nastavlja rasti. Velika mu je želja okušati se i u proizvodnji ruma. Prije tri godine, prema francuskoj recepturi, u bačve su počeli spremati vinjak koji neće tako skoro doći na tržište, sigurno ne još oko četiri godine.

'Kapacitet destilerije nam je prilično velik, zapravo ne pečemo ni petinu kapaciteta. Kada smo krenuli s ovim poslom, prije pet godina, započeli smo s takozvanom malom destilerijom jer je za to manja trošarina i lakše je za početak. No prodaja nas je sustigla, tako da više ne možemo biti u tom sustavu. Tako smo prošle godine ušli u sustav velike destilerije i sada možemo proizvoditi koliko hoćemo. Realno, imamo pet kazana od 350 litara. Plan je ove godine proizvesti oko 20.000 litara rakije i, ovisno o tome kako se bude kretao, 5000 do 10.000 litara džina', iznosi nam godišnji plan Romić, dodajući da ima i 8,5 hektara voćnjaka, od kojih je 1,5 hektara pod kruškom viljamovkom, na 4,5 hektara uzgaja višnje dok su preostala 2,5 hektara rezervirana za jabuke. Ostalo voće kupuje širom Slavonije i Baranje od lokalnih voćara.

'Da nisam kao voćar ušao u ovaj posao, pitanje je što bi sada bilo. Vjerojatno bih počupao sva stabla i umjesto njih posijao pšenicu', kratko rezimira karijerni zaokret.

Iz destilerije na periferiji grada na Dravi sada put specijaliziranih dućana sa žestokim pićima od Dubrovnika do Rijeke i Zagreba odlaze rakije, likeri, a po novom i džin. Asortiman im je na početku bio vrlo sužen. Proizvodili su samo ono što su imali od vlastitog voća.

'Krenuli smo s voćem koje smo imali - viljamovka, jabuka, višnja, plus standardno marelica i šljiva - pa smo kasnije ubacili travaricu. Imali smo i likere. Onda smo pronašli veći nasad dunje u Posavini i tako smo krenuli i s njom. S dunjom imamo problema jer ju je teško pronaći i kupiti u količinama potrebnim za proizvodnju, a ona nam se strelovito penje u zadnjih godinu dana. No ljudi su 'otkinuli' i za barrique jabukom', govori nam Romić dok stojimo usred destilerije. Svojim su brendom ciljali na ljude koji su završili studij i počeli raditi, poslovnjake od 25 do 45, 50 godina, one koji žele uživati u piću i koji si to mogu priuštiti. Sada misle da su 'mrvicu' pogriješili jer su više trebali u obzir uzeti i žene.

'Ma što god ljudi govorili, mislim da su žene najbolji potrošači, pogotovo likera i žestokih alkoholnih pića', sažima Romić, napominjući da im je glavni cilj bio odmaknuti rakiju od poimanja da se radi o 'brlji'. Svjestan je, napominje, da zbog toga treba puno dobrih i kvalitetnih proizvoda, ali i edukacije te marketinga.

'Za desetak godina mislim da bi to tržište moglo biti na visokoj razini', kaže nam. Od prvog dana nije bio za to da plasiraju proizvode u trgovačke lance, prvenstveno zbog količina, a i 'pucali' su na, dodaje, određenu vrstu ekskluzivnosti.

'Nismo htjeli biti baš na svakoj polici pa smo se počeli javljati specijaliziranim dućanima koji prodaju žestoka alkoholna strana pića i vino. Na početku smo obijali pragove i uvjeravali ljude da probaju ono što smo proizveli, a kada se to malo zakotrljalo, ispala je to dobra priča. Javili smo se i malo boljim restoranima pa se sada volimo pohvaliti time da smo prisutni u njih četiri s Michelinovom zvjezdicom', zadovoljan je Romić, napominjući da bi se voljeli probiti i na inozemno tržište, a ciljali su na ona na kojima ima puno iseljenika s područja bivše Jugoslavije.

'No kada mi 'puknu' količinu, uplašim se i odustanem. Trenutno smo u pregovorima sa sličnim specijaliziranim dućanima u Austriji i Njemačkoj koji bi to mogli prodati, a mi im isporučiti potrebne količine', otkriva nam planove s rakijom Jedna dok je džin Little Gipsy odškrinuo vrata inozemnog tržišta.

Zvali su ga već iz Velike Britanije, Njemačke, Belgije. Riječ je o ljudima koji prate natjecanja u tom svijetu i nove trendove na tržištima.

'Ponudili smo džin i našim distributerima rakije u Hrvatskoj, s kojima već imamo uspostavljenu suradnju', dodaje nam te otkriva da se ne zove slučajno baš Little Gipsy.

'Kako se prezivam Romić, onda je to Little Gipsy. Čim sam vidio brending za to, rekao sam - to je to. No nije u pitanju samo prezime, nego i sorta višnje od koje se pravi džin, ona se zove cigančica', kaže nam, dodajući da se svaki segment baš dobro uklopio. Na početku se klonio velikih investicija jer nije znao kako će se posao razvijati, ali nakon četiri godine prisutnosti na tržištu, kaže, okreću se europskim fondovima.

Planiraju aplicirati projektima kojima bi proširili i obogatili ponudu u Nemetinu, u kojem se nalazi destilerija. Od travnja zapošljavaju dva radnika dok u sezoni berbe, punjenja i pakiranja imaju tradicionalne sezonske radnike. Osim toga, s dvojicom chefova osmislit će jela i deserte s kojima bi uparili svoj proizvod, a miksolog Miroslav Kljajić dizajnirat će im specijalne koktele.