Svi imamo, bar općenito, predodžbu i slike u glavi kada netko spomene picigin. Igrali smo ga bar jednom u životu, provodeći sate u plićaku dok bismo se s frendovima dodavali lopticom i pritom stvarali vlastita pravila oko dijeljenja momčadi te bodovanja. Nema većeg gušta od onog kad se skoči za lopticom. Gledate suigrača kako je udara i ona leti prema vama pomalo u stranu, znate da ćete tu falšanu lopticu udariti skokom u zrak, osjećate to. Pratite je pogledom, gledate kako para zrak leteći vam u susret, a svijet oko vas se usporava, napeto dišete i pripremate se za skok. U tim sekundama ne postoji nitko osim loptice koja želi da je udarite. Skačete iz mora, protežete ruku, osjećate vjetar koji vam obavija mokro tijelo i dlanom udarate lopticu koja već leti prema suigraču. Već u sljedećem trenu padate natrag prema moru i to brzo osvježenje, uz osjećaj pobjede jer ste odlično izveli dodavanje, teško se može opisati riječima. Brzo se uspravljate i pogledom skenirate kakvo je stanje igre i ponovno živite za trenutak kada će ta malena gumena kugla ponovno letjeti prema vama.

Kolijevka picigina
Na sljedećem odlasku na plažu pogledajte oko sebe i vidjet ćete bar jedno društvo koje će uz ručnike, pijaču i zarolane novine imati

lopticu namijenjenu dobrom starom piciginu. No ova igra nije tek puko dodavanje loptice - koja se tako po pravilu ni ne naziva - u pauzama između guštanja hladne pive. To je sport koji se, nasreću, sve više širi državom, sport koji zabavlja igrače, ali i promatrače (khm, khm, ponekog komada) te vuče korijene s početka dvadesetog stoljeća i ovakav, praktički nepromijenjen igra se desetljećima na NAJ plaži picigina, Bačvicama, koje bismo mogli nazvati kolijevkom toga sporta. Dobivajući na popularnosti, danas ga se igra bilo gdje uz obalu, bilo mora, jezera ili rijeke. Najpoznatija mjesta uz legendarne Bačvice su plaža Banje u Dubrovniku, glavna plaža u Baškojna Krku (s vlastitom varijacijom picigina, tzv. baščanski picigin), plaža Kopakabana u Osijeku, Lovrečina na Braču te plaža Bijeca u Medulinu na kojoj se svake godine održava natjecanje nazvano Pešekan Cup.

Piciginske regule
Da biste zaigrali na spomenutom natjecanju ili se možda čak drznuli prijaviti na Prvenstvo svita u piciginu koje se već pet godina, anualno održava na spomenutim Bačvicama u Splitu, morate usvojiti osnovna načela, odnosno pravila i terminologiju igre.
Prije svega vam treba pravilna loptica, tj. balun. On se izrađuje od teniske loptice, koja po mogućnosti ima iza sebe određeni staž. Tijekom izrade baluna, ta se loptica pažljivim rezanjem i guljenjem guli od vanjskog sloja, a ljepilo koje je ostalo na gumi brusi se tome namijenjenim strojem (budite oprezni da ne ogulite previše – ova se metoda rijetko koristi), brusnim papirom ili nekom drugom hrapavom površinom. Na kraju se brusi glatkim brusom da bi se postigla glatka, ravnomjerna površina. Sloj gume na loptici mora se stanjiti s tri na milimetar i pol, a prije skidanja svakog sloja preporuča se premazivanje bijelom kredom radi preciznosti.

Broj igrača u timu: pet – dva su tehničari, tj. sidruni, a trojica trkači.

Dubina mora i lokacija: 10 – 20 cm. Pješčana plaža ili eventualno vrlo sitan šljunak.

Raspodjela igrača: peterokut širine šest do sedam metara između suigrača

Cilj: dodavanje baluna udarom dlana. Balun nipošto ne smije pasti u more.

Bodovanje: iako prvobitno služi opuštanju i dobrom provodu te se naziva igrom bez pobjednika, u novije se vrijeme dodjeljuju bodovi za uspješna i pravilna dodavanja te bodovi za umjetnički dojam. Također se dodjeljuju kazneni bodovi – ako igrač prije dodavanja dvaput udari balun - te žuti/crveni kartoni. Osvajanje komada u pauzama setova je itekako poželjno i jedno od nepisanih pravila.

Oprema: balun i kupaće (po mogućnosti klasične 'speedo' gaće)

Igra: dva seta po pet, sedam, 10, 12 ili najviše 15 baluna. Na početku se sa sucem odlučuje o broju baluna za svaki set.
Akcija igre se postepeno razvija nakon početnog uhodavanja. Ozbiljni igrači nikada neće bacati balun stihijski, oni će detaljno isplanirati svako dodavanje jer, osim održavanja baluna u zraku, bitan element igre su i dinamika te akrobacije, odnosno umjetnički dojam udaranja baluna. On se vrti u krug i tijekom igre se redovito, po tome kako određuje smjer baluna, mijenjaju mjesta suigrača. Također nećete nikada vidjeti iskusnog igrača kako balun udara uvijek istom rukom – traži se aktivnost kako desne, tako i lijeve ruke.

Picigin je u ljeto 2007. proglašen, odnosno zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro, a na nama je da ga što više igramo. Zato trk po ekipu, balun u ruke i PICIGIN!