Prema studiji predstavljenoj u novom broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences, tim pod vodstvom Grega Stephensa s Princetona magnetskom je rezonancom snimao mozgove ljudi prilikom prepričavanja neuvježbanih životnih priča. 'Kako bi istraživanje bilo što vjerodostojnije, savjetovali smo naratorima da pričaju kao da razgovaraju s prijateljima', objašnjeno je u izvješću.

Snimke su pokazale da su se pri komunikaciji u mozgovima sugovornika aktivirala ista područja, tek s malim kašnjenjem kod slušatelja. Štoviše, kod nekih slušatelja iste su stanice reagirale unaprijed, što govori da su predviđali smjer u kojem priča ide.

'Otkrića pokazuju da tijekom uspješne komunikacije mozgovi govornika i slušatelja ispoljavaju zajedničke, privremeno povezane uzorke. Takvo nervno sparivanje značajno smanjuje odsutnost komunikacije kakva je zabilježena u slučaju kada se sluša nerazumljiv strani jezik. Veća nervna povezanost također rezultira uspješnijom komunikacijom', objašnjava tim u članku.

Uloge pokusnog zamorca prihvatila se studentica Lauren Silbert koja se prisjetila događaja iz srednje škole, poput svojih razmišljanja o tome koga odabrati za maturalni ples. Dok je Silbert govorila o svojim iskustvima, u njezinom mozgu i u mozgovima njezinih slušatelja uglavnom su se aktivirala ista područja, a slušatelji su kasnili nekoliko sekundi. Međutim, neka područja mozgova slušatelja, među kojima i čeoni režanj, ponekad su se 'palila' i prije nego njezina, što vjerojatno znači da su anticipirali što će reći.

Povezivanje mozgova izostalo je kada su neuroznanstvenici snimili slušatelje za vrijeme pričanja priče na ruskom jeziku koji nisu razumjeli.

Iako ovaj mehanizam spajanja još nije potpuno razjašnjen, Stephens ističe da njihova studija pokazuje da je za uspješnu komunikaciju neophodna sličnost, odnosno tzv. common ground sugovornika.

'Ako pitam: 'Želite li šalicu kave?', vi ćete odgovoriti: 'Da, molim, s dvije žličice šećera.' Nećete reći: 'Da, molim te, stavi dvije žličice šećera u šalicu koja stoji između nas'', objasnio je suautor studije Uri Hanson. 'Imamo ista leksička sredstva, gramatičke konstrukcije i kontekstualni okvir, i to se ne zbiva samo apstraktno, već doslovno u mozgu', objasnio je.

Ova otkrića potvrđuju ranija istraživanja koja su otkrila aktiviranje istovjetnih neurona kod životinja kada promatraju jedna drugu, a neki znanstvenici smatraju da to predstavlja početke empatije karakteristične za ljudski mozak.

'Daljnja istraživanja živčanih procesa koji omogućuju nervno povezivanje trebala bi rasvijetliti mehanizme interakcije i povezivanja naših mozgova koji su temelj stvaranja društava', ističe tim u izvješću.