Eugen Pusić rođen je u Zagrebu 1. srpnja 1916. Diplomirao je i doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1939, načelnik je Odjela za socijalne poslove Gradskog narodnog odbora Zagreb 1945-1946. te načelnik odjela i pomoćnik republičkog sekretara za narodno zdravlje i socijalnu politiku NR Hrvatske 1946-1955.

Izabran je za predavača 1955, a 1965. za redovitog profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu za predmet nauka o upravi. Umirovljen je 1986.

Redoviti član HAZU-a postao je 1983.

Predavao je kao pozvani nastavnik na University of Manchester 1963, University of California, Berkeley 1969, University of Pennsylvania, Philadelphia 1970, University of Chicago 1972.

Bio je znanstveni član Institute of Social Studies, Den Haag, znanstveni član Center for Advanced Study in the Behavioral Sciences, Stanford. Radio je kao pozvani znanstvenik na Woodrow Wilson Center for Scholars 1981.

Objavio je 35 knjiga i više od 1.300 znanstvenih, stručnih i preglednih članaka, prikaza i recenzija. Dobitnik je više domaćih i stranih nagrada, a 1985. nagrađen je Republičkom nagradom za životno djelo.

Bio je ekspert UN-a za socijalna pitanja u više navrata, savjetnik glavnog tajnika UN-a za organizaciju tehničke pomoći u socijalnim službama 1964-1965. Član Izvršnog odbora 1956-1960., potpredsjednik 1960-1964. i predsjednik 1964-1968. International Council on Social Welfare.

Bio je voditelj Kabineta za pravne, političke i sociološke znanosti Juraj Križanić HAZU, redoviti član Razreda za društvene znanosti te dugogodišnji glavni urednik časopisa Rad.

Eugen Pusić bio je otac predsjednice Nacionalnog odbora Vesne Pusić i borca za ljudska prava Zorana Pusića (GOLJUP).