Sihanuk je bio kralj Kambodže od 1941. do 1953. i zatim ponovo od 1993. do 2003. godine. Iako formalno nije bio kralj, u zemlji je obnašao stvarnu vlast i u razdoblju od 1953. do 1970. godine.

Sihanuk je imao toliko mnogo državnih dužnosti da se u 'Guinnessovoj knjizi rekorda' navodi kao političar s najviše funkcija. U to su uključena dva njegova mandata kao kralja, dva kao princa, jedan kao predsjednika i dva kao premijera. Bio je i vođa raznih kambožanskih vlada u egzilu i marionetski šef države u vrijeme vladavine Crvenih Kmera.

Godine 2004. abdicirao je u korist svog najstarijeg sina Norodoma Sihamonija, koji je na tronu i danas.

'Njegova je smrt veliki gubitak za Kambodžu. Kralj Sihanuk nije pripadao samo svojoj obitelji, pripadao je Kambodži i povijesti', priopćila je kraljevska obitelj, prenosi BBC.

Njegovo tijelo bit će vraćeno u zemlju na službeni pogreb u kraljevskoj palači u Pnom Penu.

Rođen 1922. godine, Sihanuk je bio najstariji sin kralja Norodoma Suramarita. Obrazovan je u francuskim školama u Sajgonu i Parizu, a višijska francuska vlada postavila ga je na tron 1941. svrgnuvši mu oca i nadajući se da će 18-godišnjakom moći lako manipulirati. Međutim, Sihanuk je nakon Drugog svjetskog rata poveo međunarodnu kampanju s ciljem ostvarenja neovisnosti Kambodže.

To je uspio postići 1953. godine bez prolijevanja krvi. Dvije godine kasnije abdicirao je u korist oca, preuzeo ponovo titulu princa i preuzeo vladavinu zemljom kao premijer.

S vlasti je svrgnut državnim udarom 1970. godine i protjeran je u Kinu. U zemlju se vratio 1975. kada su vlast preuzeli Crveni Kmeri. Godinu dana je figurirao kao šef države, ali ga je tada taj zloglasni režim stavio u kućni pritvor u kojem je ostao do kraja njihove brutalne vlasti 1979.

Kada su vijetnamske snage svrgnule Crvene Kmere, Sihanuk je ponovo morao u egzil, a zemlja je pod vijetnamskom okupacijom zapala u frakcionaške podjele i teško se oporavljala od ekonomske devastacije koju je uzrokovao bivši režim.

Uz potporu UN-a i SAD-a Sihanuk se vratio u zemlju 1993. i ponovo se okrunio. Preuzevši ulogu ustavnog monarha preuzeo je i ulogu posrednika između sukobljenih kambodžanskih strana i poveo zemlju u obnovu demokracije, stabilizacije i gospodarskog oporavka.

Zbog narušena zdravlja je abdicirao 2004, ali je ostao ugledna nacionalna figura koja je, iako kritizirana zbog elitizma i autokracije, simbolizirala konstantu u desetljećima nasilja i promjenama režima u Kambodži.