Chirac je umro u 87. godini života. Dužnost francuskog predsjednika obnašao je od 1995. do 2007. U dva navrata bio je predsjednik vlade i 18 godina obnašao je dužnost gradonačelnika Pariza.

Bivši francuski predsjednik dulje vrijeme imao je zdravstvenih problema. Godine 2005. imao je moždani udar od kojega se oporavio, a u prosincu 2013. podvrgnut je operaciji bubrega.

U politici je bio još od ranih 70-ih, kad ga je predsjednik Georges Pompidou imenovao ministrom poljoprivrede, potom i unutarnjih poslova. Francuskim premijerom postao je za vrijeme predsjedničkog mandata Valéryja Giscarda d’Estainga te je na ovoj funkciji bio od 1974. do 1976.

Bio je gradonačelnik Pariza od 1977. do 1995. te drugi put premijer od 1986. do 1988. Tijekom svog drugog premijerskog mandata bio je na čelu desne vlade pod predsjednikom lijeve političke orijentacije.

Chirac je jedina osoba koja je obavljala dužnost predsjednika francuske vlade u dva navrata.

Godine 1995. izabran je za predsjednika Francuske Republike, imenujući Alaina Juppéa premijerom.

Pamtit će ga se po službenom priznanju odgovornosti francuske države za deportaciju Židova sa svog teritorija u koncentracijske logore u razdoblju od 1942. do 1944., ukidanju obveznog služenja vojnog roka te snažnom protivljenju američkom bombardiranju Iraka u drugom predsjedničkom mandatu.

Politički je bio poznat kao 'vjetrokaz' zbog sposobnosti da se okreće onako kako mu je odgovaralo. Tako je prošao put od zagovornika državne kontrole 1970-ih do liberalizma slobodnog tržišta Ronalda Reagana u 1980-ima. Kad je 1995. godine izabran za predsjednika, šokirao je svijet nastavljajući s nuklearnim testiranjima na atolima u Tihom oceanu, a zatim je na samitu o Zemlji 2002. stupio na pozornicu kao eko prvak, upozoravajući da naša kuća gori dok mi gledamo drugdje. Prešao je put od grozničavog euroskeptika u kasnim 1970-ima do zagovornika europskih integracija 10 godina kasnije.

Tijekom više od 43 godine u politici Chirac je opisivan kao 'buldožer' i 'ubojica' rivala. Rođen u dobrostojećoj, ali naprednoj obitelji u Parizu, ono što ga je zaista obilježilo bila je njegova vojna služba na bojišnici tijekom rata u Alžiru - bio je posljednji francuski predsjednik koji je imao izravno iskustvo borbe i to ga je učinilo obožavateljem vojne strategije i opreznim prema ratu.

Iako je vrijeme njegova predsjedničkog mandata obilježeno neaktivnošću i političkom stagnacijom te unatoč tome što je Francusku ostavio u jednakim problemima u kakvima ju je preuzeo, njegov šarm i u mirovini ovjenčao ga je aureolom jednog od omiljenih francuskih političara.

Chirac će prije svega ostati upamćen kao majstor u umjetnosti političkog zavođenja. Desetljećima je šarmirao javnost svojim beskrajnim rukovanjima, maženjem krava i protresanjem pasjih šapa na svojim turnejama po Francuskoj. Bio je čovjek iz naroda koji puši i pije pivo i u jednom popodnevu tijekom kampanje može pojesti pet ručkova, prisjeća se Guardian.

Dosta su mu se i rugali, često je bio meta satiričara, a jednom je prozvan i 'superlažljivcem'. Nakon povijesnog suđenja 2011. godine postao je prvi bivši predsjednik osuđen za korupciju nakon optužbi za pronevjeru u skandalu o financiranju njegove stranke kada je bio gradonačelnik Pariza. U dobi od 79 godina dosuđena mu je dvogodišnja uvjetna kazna zatvora nakon što je proglašen krivim za pronevjeru javnih sredstava.