'Ne bih to nazvala uniformom. Mislim da bi školska odjeća bila primjereniji naziv', kaže Iva Ižaković, pedagoginja Škole za Večernji list. Dok su dječaci odjeveni u svijetloplave polo majice i tamnoplave traper hlače, djevojčice su u crvenim majicama, a po želji mogu imati tamnoplave suknjice ili iste takve hlače. Svi imaju po dva kompleta majica s dugim i kratkim rukavima. Na svakoj od njih izvezen je amblem AM kao inicijal naziva škole Antun Mihanović.

'Na ovaj se način razvija osjećaj pripadnosti školi. Ovo je eksperimentalni program. Kada budemo upisivali novu generaciju učenika, odmah će dobiti i svoje komplete', nastavlja pedagoginja. Projekt 'uniformiranja' provodi se u posljednje tri godine. Na upisu prvašića roditelji su dobili upitnik u kojem su odgovarali slažu li se s uniformama. 'Prema zadnjem anketiranju, većina roditelja bila je za uvođenje školske odjeće. Ništa nismo radili bez njihove suglasnosti', rekla je Ižaković.

Roditeljima koji nisu u financijskoj mogućnosti da kupe komplete, koji su skrojeni prema ranije uzetim mjerama djece, učiteljice su dale uzorke materijala s kojima su trebali uskladiti propisanu odjeću. 'Reakcije su dobre. Odjeća je univerzalna, od prirodnih materijala i udobna. Kada djeca stoje u vrsti, odmah uočavam gdje su curice, a gdje dečki', priznaje Vanda Bukvić, učiteljica 1. a razreda.

U školi postoji već kodeks koji podrazumijeva odijevanje prilagođeno dolasku na nastavu, za djevojčice bez velikih dekoltea, prekratkih sukanja ili ljeti hlačica. 'Cijela škola bi za osam godina trebala biti uniformirana. Važno je da smo počeli s najmlađima pa će im ovakav način odijevanja biti prihvatljiviji kada dođu u osmi razred', objasnila je pedagoginja.

Nina i Vanesa na nastavu dolaze u suknjicama jer su im draže od hlača. Ni Filip više ne razmišlja što će ujutro obući. 'Sviđa mi se plava boja koju nose dečki', priznaje Filip.'Važno je da je projekt prihvatljiv svakom roditelju. Majice su stajale 65 kuna. Odjeća se lako održava', složila se mama Marijana Javorović.