Ovaj tjedan Agencija za zaštitu podataka bila je vjerojatno kao nikada do sada u fokusu javnosti, ali i politike. U slučaju uklanjanja imovinskih kartica s web-stranice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa upravo je AZOP prokazan kao krivac. Kako Vi gledate na cijelu situaciju?

Agencija nikada nije naložila i, dapače, protivi se brisanju imovinskih kartica, to smatramo lošim rješenjem. Mi smo sukladno zakonskim ovlastima i na temelju Zakona o sprečavanju sukoba interesa naložili rješenjem brisanje samo jednog vrlo uskog dijela osobnih podataka koji nisu propisani zakonom. U tom smislu su nezakonito objavljeni, njihova objava nije zakonom propisana. Povjerenstvo, doduše, nije ni tvrdilo da je Agencija naložila micanje imovinskih kartica, međutim Povjerenstvo nije ni tražilo produženje roka da uklone sporne podatke. To nam je žao jer nismo imali ni u primisli da će otići tako drastično i da će povući i maknuti kompletno sve podatke. Mi to nismo znali. Budući da su oni to maknuli, to je onda poprimilo takve razmjere kakve je poprimilo, onda se uplela i politika i uslijedila je medijska hajka.

AZOP je zabranio javnu objavu podataka o bračnom stanju, broju djece, neto iznosu plaće dužnosnika iz prethodnog zaposlenja i dio podataka o kreditnim zaduženjima prije stupanja na dužnost - naziv institucije kod koje je kredit ostvaren i rok otplate. Sporna je objava, ali ne i prikupljanje tih podatka?

Nama nije sporan zakon o sprečavanju sukoba interesa ni članak 8 na temelju kojeg smo donijeli rješenje. Naime, članak 8 vrlo je jasno rekao koji se podaci mogu objaviti, i tu ne govorim o prikupljanju podataka od Povjerenstva, jer Povjerenstvo u sklopu svoje nadležnosti mora sakupljati sve podatke koji bi mogli detektirati sukob interesa. To može biti i puno širi set podataka od onih koji su navedeni, ali mora se napraviti razlika između podataka koji se priopćavaju Povjerenstvu i podataka koji se objavljuju na internetu. I sam zakon je vodio računa o toj razlici, sam Zakon o sprečavanju sukoba interesa propisao je koji su podaci javni i koji se mogu objaviti bez pristanka dužnosnika.

Zašto je sporna objava podataka o broju djece i bračnom statusu?

Zakon o sprečavanju sukoba interesa kaže da treba objaviti podatke o imovini malodobne djece i supružnika. Iz ove odredbe jasno je da je zakonito objaviti imovinu tih osoba. Ali nije zakonito na Googleu javno obznanjivati nečiji status, je li netko oženjen, rastavljen ili je li u formalnom ili neformalnom partnerstvu. To je nepotrebno i to je zadiranje u privatnost. Bračni status i broj djece nije propisan zakonom kao javan, a niti može odgovoriti na pitanje je li dužnosnik u sukobu interesa. Mi smo prije donošenja rješenja tražili Povjerenstvo da se očituje o razlozima objave tih podataka i da nam pokaže koje je pravno uporište. Rekli su da podatak o broju djece ili činjenica neimanja djece služi da se utvrdi je li dužnosnik u sukobu interesa jer je stupio u poslovni odnos sa subjektom koji je vlasništvo njegova sina ili kćeri i je li u tijelu u kojem obnaša funkciju zaposlio sina ili kćer. Broj djece i neimanje djece, svima je jasno, ne može odgovoriti na to pitanje. Kad smo već kod toga, po zakonu se prikupljaju podaci o imovini malodobne djece, pa postavljam pitanje - zašto ne i punoljetne djece? Znači li to da dužnosnik ne bi mogao zavarati podrijetlo imovine na način da je prebaci na punoljetnu djecu?

Što je pak s neto iznosom plaće dužnosnika iz prethodnog zaposlenja?

Povjerenstvo nam nije ponudilo odgovor zbog čega je to nužno. Zakon o sprečavanju sukoba interesa u čl. 8 propisao je samo da treba objaviti podatke o prijašnjem zaposlenju, dakle što je dužnosnik radio. Ali zakon nije spomenuo objavu neto plaće. Pritom se Agencija referira na neto plaću kod prijašnjeg poslodavca, i to kada dužnosnik nije bio na dužnosti nego privatna osoba. Ako je netko radio kao ekonomist u Podravci i nije obnašao visoku funkciju, ili je radio u privatnoj firmi čije su plaće tajne - na temelju čega se objavljuje podatak o plaći kada nije bio dužnosnik, i to na Googleu, tako da taj podatak nije dostupan samo zainteresiranoj hrvatskoj javnosti, nego svjetskoj javnosti.

AZOP-u je bila sporna i objava banke kod koje je dužnosnik prije stupanja na dužnost dignuo kredit.

Zakon je rekao su podaci o dugovima, preuzetim jamstvima i drugim obvezama javni podaci. Ovo je nažalost siva zona, jer nije jasno odnosi li se to na kredite koje je dužnosnik ostvario kada je postao dužnosnik, što smatramo da treba biti objavljeno, ili se odnosi na kredite koje je dužnosnik ostvario u prijašnjem zaposlenju, prije nego što je bio dužnosnik. Dake, kao privatna osoba ostvario je neki kredit po uvjetima banke, što možda predstavlja i bankovnu tajnu. Ne bi bilo pametno niti zakonito objaviti apriori sve podatke, i oni koji su nužni i oni koji nisu nužni jer bi objava mogla predstavljati povredu bankovne tajne, moglo bi se raditi o zlouporabama ako je prevelik set podataka objavljen na internetu. A svi ti podaci su tako i tako dostupni jer po Zakonu o pravu na pristup informacijama svatko može zatražiti taj podatak.

Nakon uklanjanja imovinskih kartica s web-stranice povjerenstva, burno je reagirala i politička javnost. Tako je, primjerice, ministar uprave Arsen Bauk izjavio neka se 'ovi koji su malo prerevno štitili prava dužnosnika posvete štićenju prava građana zbog kojih je ta agencija osnovana'.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka zaštita je osigurana svakoj fizičkoj osobi bez obzira na državljanstvo i prebivalište te neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Pred Ustavom i zakonom svi su građani jednaki. Mi se slažemo da dužnosnici ne uživaju istu razinu privatnosti, to nije ni sporno. Svi podaci koji se odnose na njihovu javnu funkciju i koji su relevantni, koji bi mogli detektirati sukob interesa, naravno, da mogu biti dostupni, a određeni i objavljeni javno.

Zbog svega se povela i rasprava u Saboru. Tako su iz SDP-a stigle optužbe da se radi o političkom igrokazu između Agencije i Povjerenstva, dok je iz HDZ-a stigla optužba da se imovinske kartice uklonilo kao alat u predizbornoj kampanji. Je li na AZOP itko politički utjecao?

Ne mogu ulaziti u političke i bilo koje druge razloge zašto je Povjerenstvo maknulo kartice. Stav je Agencije taj da smo zgroženi micanjem kartica i to nije bila intencija niti je bilo naloženo. Rok koji smo im dali po nama je bio primjeren, ali se naravno mogao i produljiti. Mi nismo represivno tijelo koje a priori ide u neke kazne, prekršajne postupke i slično. Da su nam rekli da ne mogu to u roku od osam dana napraviti, rekli bismo im da ćemo im produljiti rok koliko god treba - 16 dana, mjesec, dva, tri, koliko god je potrebno. Agenciji nije intencija da se maknu imovinske kartice jer je taj potez povukao sumnje u neke naše motive. Odgovorno tvrdim, nikakve službene zahtjeve nismo dobili, nije bilo političkog pritiska, ni vladajuće stranke, oporbe ili ikoga drugog. Shvaćam da su neki pomislili da je to politička igra, no razlog što se reagiralo je taj što smo dobivali neformalne upite zbog čega su objavljeni određeni podaci koji nisu zakoniti. I onda smo to provjerili.

Agencija je 2011. o ovom pitanju imala drugačije mišljenje. Tada je Povjerenstvu poručila da im javna objava podataka o neto iznosu plaće dužnosnika iz prethodnog zaposlenja kao i podaci o banci nije sporna. Kako se moglo dogoditi da je 2011. Agencija na jedan način tumačila zakon, a danas tumači drugačije?

Tada je bivše rukovodstvo Agencije donijelo jedno rješenje u kojem je reklo da se svi podaci koji su zakonom propisani kao javni mogu objaviti, ali to nije ni sporno. Međutim, u rješenju je bilo ukazano na načelo razmjernosti i opsega. Podaci moraju biti funkcionalni i oni se trebaju prikupljati u opsegu koji je nužan za svrhu, a ona je sprečavanje sukoba interesa. Stvar je ta da 2011. nije bio objavljen sav taj set podataka, i oni koji su funkcionalni i oni koji nisu, na Googleu. Jedno je objaviti podatke na web-stranici nekog tijela i da na taj način budu dostupni hrvatskoj javnosti, a druga je stvar da budu dostupni putem tražilica i tako dostupni globalnoj svjetskoj javnosti. I u tom smislu smo mi vidjeli grubu povredu.

SDP je sada najavio izmjene Zakona o sprečavanju sukoba interesa. Kako gledate na to rješenje?

Mislim da je jedini pravi način da se o tom pitanju dogovori i da se pronađe adekvatno zakonsko rješenje. To je jedini način. Ne treba sada raditi nagle i nepromišljene poteze. Moram proučiti prijedlog izmjena zakona pa onda mogu komentirati. No morate imati na umu da postoji Zakon o zaštiti o osobnih podataka, Zakon o sprečavanju sukoba interesa, a postoji i Direktiva koja je implementirana u zakon i Konvencija 108 o zaštiti podatka koja je iznad zakona.

U medijima se pojavila i informacija o Vašem kreditu, odnosno postavilo se pitanje sukoba interesa jer ste kao zaposlenica HBOR-a dobili povlašteni kredit te banke.

Bio bi zaista krajnje suicidalan potez da u Agenciji idemo štititi neki vlastiti interes. Moja je imovinska kartica popunjena od prvog do zadnjeg polja; da sam išta željela prikriti, ne bih to navela. A ako sam i već navela, onda ne bih podržala ikakvo rješenje koje će to prikriti. Izjava da sam dobila povlašteni kredit i da sam privilegirana naprosto je kleveta, ali time će se pozabaviti sud. Dobila sam kredit, ne kao dužnosnik, nego kao zaposlenik HBOR-a. Ondje sam provela 13 godina i dobila sam kredit pod istim uvjetima kao svi ostali zaposlenici HBOR-a.

Tportal je jučer objavio tekst i o rješenju AZOP-a u slučaju nogometnih navijača. Prijavu Agenciji za zaštitu osobnih podataka podnijele su tada udruge Naš Hajduk i Torcida, i to odmah nakon što je Hrvatski nogometni savez donio odluku o uvođenju vaučera, kojom je propisao da su klubovi obavezni voditi evidenciju o svim građanima koji posjećuju nogometne utakmice u gostima bez obzira na to jesu li registrirani kao izgrednici te da su dužni međusobno razmjenjivati te podatke. AZOP u tome nije vidio ništa sporno.

Zakon o zaštiti osobnih podataka opći je zakon, međutim u primjeni su i neki drugi zakoni koji dopuštaju prikupljanje podataka pod određenim uvjetima. U čl. 7 Zakona o zaštiti osobnih podataka rečeno je da se podaci mogu prikupljati i u slučajevima utvrđenim zakonom. U slučaju dužnosnika u primjeni je Zakon o sprečavanju sukoba interesa i na temelju tog zakona donijeli smo rješenje vezano uz imovinske kartice. U pogledu navijača, mi smo razmatrali posebne propise koji se na to donose. Kod utakmica visokog rizika nužno je prikupljati podatke o potencijalnim izgrednicima. Naravno da ovdje postoji svrha koja je iznad privatnosti, a to je sprečavanje izgreda, uništenje imovine, sprečavanje tjelesnih ozljeda. Poseban Zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima i drugi pravilnici uredno su propisali prikupljanje podataka i tih zakona smo se držali.