Malo tko bi danas mogao zamisliti da je skladatelj i sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, uglađeni dr. Ivo Josipović nekad bio odličan nogometaš. Štoviše, dječačko doba obilježila je nogometna strast i ljubav prema prirodnim predmetima. Roditelji su mu iz Baške Vode, otac Ante bio je u vrijeme komunizma profesionalni političar.

Josipović je osnovnu školu 'Vladimir Nemet' pohađao u zagrebačkoj Varšavskoj ulici. Upisao se i u osnovnu glazbenu školu, međutim, u toj dobi nogomet i prirodni predmeti bili su mu draži od vježbanja za klavirom. Poslije završene osnovne škole upisao se u Prvu gimnaziju, te u srednju glazbenu školu. Budući da je bio odličan nogometaš, teško mu je pala odluka da izabere između nogometa i glazbene škole. Izabrao je glazbu.

MUZIKA ILI PRAVO: MOŽE OBOJE

Zbog roditelja upisao je najprije Pravni fakultet iako se želio zapravo prvo upisati na Muzičku akademiju. Od tog su ga nauma roditelji privremeno odgovorili. Upisao je pravo 1976, prvu godinu dao u rekordnom roku, a tek godinu poslije je upisao i studij kompozicije na Muzičkoj akademiji. Studirao je paralelno, oba studija završio je u rekordnom roku i za oba je dobio rektorove nagrade. No, nije student Ivo Josipović samo revno učio - proputovao je i pola Europe, s ruksakom na leđima.

Kako su se isprepleli njegova ljubav prema pravu i muzici najbolje svjedoči udruga ZAMP - Zaštita autorskih muzičkih prava, čiji je jedan od osnivača, a koja se bavi ubiranjem autorskih naknada od kojih se brojnim građanima i poslovnjacima diže kosa na glavi.

Na Pravnom fakultetu Josipović je, poslije završetka studija, upisao postdiplomski studij te je počeo raditi kao pripravnik na zagrebačkom Okružnom sudu.

'Bio sam savjetnik u drugostupanjskom kaznenom odjelu. Pisao sam presude, ali ih nisam potpisivao', priča Josipović.

ZASTUPAO HRVATSKU U HAAGU

Politika ga je, tvrdi, počela zanimati tek nakon Titove smrti. Taj je događaj bio presudan da se učlani u Savez komunista, ali nije bio aktivan član. Aktivirao se početkom demokratskih promjena kad je 1990. napisao prvi statut SDP-a. U stranci je ostao do 1994. godine, nakon čega se čitavo desetljeće posvetio pravu i glazbi.

U politiku se vratio 2003., na nagovor Ivice Račana, ali nije uzeo i stranačku iskaznicu. Poslije izbora postao je 'nezavisni' zastupnik SDP-a u Hrvatskom saboru i u SDP se vratio tek 2008., kad su mu narasle predsjedničke ambicije.

Zastupao je Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde i Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju.

U mandatu od 2005. do 2007. bio je zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a 2007. ponovno je zastupnik u Hrvatskom saboru.

Kao glazbenik skladao je za različite instrumente, komorne sastave i simfonijski orkestar. U glazbenim krugovima poznatija djela su mu 'Igra staklenih perli', 'Tuba Ludens', 'Samba da camara' i 'Hiljadu lotosa'.

Politika se neprestano isprepliće s Josipovićevim umjetničkim djelovanjem pa je čak i za temu ovogodišnjeg 25. Muzičkog biennala Zagreb, direktor izabrao temu - umjetnost i politika.