'Za razliku od rezultata izbora, njegova me ostavka uistinu nije iznenadila, jer se radi o dosljednoj, vrlo principijelnoj osobi. Ostavka nakon što nismo uspjeli zadržati zastupnika u Europskom parlamentu stvar je političke kulture koja govori o Lesaru kao ozbiljnom političaru i dosljednoj osobi koji je kao takav gradio i stranku. Druga je stvar to što takvu dosljednost ne vidimo kod drugih', kaže Siniša Miličić, predsjednik Hrvatskih laburista  - Stranke rada Varaždinske županije i čelnik Regionalnog industrijskog sindikata.

Lesar ne bi završio u politici ili bi imao drugačiji politički put da dugo godina nije bio aktivan na sindikalnoj sceni na kojoj je postigao vrlo zapažene rezultate. Sindikalnim aktivnostima počeo se baviti već 1978. kao 22-godišnjak u čakovečkom metalskom poduzeću gdje je bio zaposlen. Dvije godine kasnije, postaje tajnik tadašnjeg čakovečkog općinskog sindikata, ali nedugo nakon toga napušta sindikalne vode zbog sukoba s čelnicima međimurskog SKJ. Bila je to prva Lesarova ostavka. Sindikatu se vraća 1985., i to sindikatu radnika zaposlenih u privatnom sektoru, točnije kod obrtnika, jedinstvenoj organizaciji u bivšoj saveznoj, socijalističkoj državi u kojoj privatni sektor nije bio na cijeni.

U vrijeme početka raspada Jugoslavije, krajem 80-ih godina, promjene se događaju i u tadašnjem sindikatu zbog nezadovoljstva postojećim tipom organizacije Saveza sindikata Hrvatske (SSH) koji je bio član Saveza sindikata Jugoslavije. Tako je 1990. osnovan Sindikat radnika zaposlenih u privatnom sektoru Hrvatske, i to upravo na Lesarovu inicijativu, koji krajem iste godine upoznaje istaknute hrvatske sindikaliste među kojima je bio ubijeni Milan Krivokuća.  Tu skupinu njihovi oponenti nazivaju 'peteročlanom bandom'. Zahvaljujući tom poznanstvu, kao i smjeni na čelu Saveza samostalnog sindikata Hrvatske (SSSH), Lesar početkom 1991. preuzima vođenje te sindikalne središnjice na čijem je čelu sve do 1996. godine.

'Bio je jedan od najuspješnijih sindikalnih vođa, dobar sindikalni vođa s autoritetom. Tako je s Nikicom Valentićem, koji je bio predsjednik hrvatske Vlade od 1993. do 1995., potpisao kolektivni ugovor na nacionalnoj razini. Nakon što je istekao taj opći kolektivni ugovor, više nikada nitko ništa slično nije uspio, već imamo kolektivne ugovore po granama', upozorava Milčić.

No, usprkos rezultatima, Lesar 1996. daje ostavku na mjesto predsjednika SSSH  i odlazi u Sindikat PPDIV-a.
'SSSH je bio savez sindikata po granama, odnosno djelatnostima, koji su se sredinom 90-ih počeli financijski izdvajati te su postajali mali feudi. Znali su ucjenjivati SSSH i to nije nitko mogao zaustaviti. Lesar je vidio kamo to ide te je otišao', smatra Miličić koji je upravo u to vrijeme upoznao Lesara. 

Na političku scenu Lesar stupa 1996. kada se učlanjuje u HNS na poziv čelnika stranke.

'U to vrijeme HNS nije baš najbolje stajao u Međimurju, odnosno procijenjeno je da se može puno bolje. Trebao nam je netko tko je bio poznat, a pokazalo se da je Lesar bio dobar izbor, jer je na lokalnim izborima 1997. i 2001. bio nositelj liste za Skupštinu Međimurske županije te je biran za zamjenika međimurskog župana. Zajedno s HSS-om i HSLS-om smjenjuje HDZ-ovu vlast u Međimurju', govori Leonardo Lorbek, tadašnji regionalni tajnik HNS-a, a danas glasnogovornik varaždinskog ŽO-a HNS-a.

Božidar Kolarić, potpredsjednik Hrvatskih laburista, smatra da je Lesar ušao u politiku kako bi napravio ono što nije mogao kroz sindikat.

Nakon neuspjeha na ranijim parlamentarnim izborima. Lesar 2003. ulazi u Hrvatski sabor zajedno s kolegom Čačićem. S liste HNS-a u Sabor ulazi i 2007. godine.
'Lesar je jako uporan i dosljedan. Što kaže, to će i napraviti. Bio je odličan predsjednik Kluba zastupnika HNS-a u Saboru. Uveo je redovna zasjedanja kluba, rasporede tema po zastupnicima, kazne za neodazivanja na sjednice. Uistinu je jako ozbiljno shvatio svoj posao u Saboru', ocjenjuje Lorbek.

Sve to, međutim, nije Lesaru pomoglo. Lesar 2008. biva smijenjen s mjesta predsjednika Kluba zastupnika koji preuzima Vesna Pusić, dotadašnja čelnica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora Hrvatske i EU-a. Upravo zbog sukoba s novoizabranim predsjednikom HNS-a Radimirom Čačićem, 2008. napušta stranku, a mandat zastupnika nastavlja kao nezavisni zastupnik. U Zagreb iz Čakovca putuje vlakom ili ga voze kolege, jer nije imao vozačku dozvolu.

'Nakon što je izašao iz HNS-a, nikada nije oštro govorio o stranci, niti o sukobu. Jednostavno je  otišao i krenuo drugim putem', govori Kolarić koji je, baš kao i Lesar, bivši član HNS-a.

Zajedno s istomišljenicima, Lesar 2010. osniva Hrvatske laburiste – Stranku rada za čijeg je predsjednika u četverogodišnjem mandatu izabran 1. svibnja 2011. Iste godine laburisti na parlamentarnim izborima osvajaju šest zastupničkih mandata, a Lesar biva izabran za predsjednika Kluba zastupnika, a ujedno je i člana Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav te člana Nacionalnog vijeća za provedbu strategije suzbijanja korupcije. Laburisti rastu sve do nedjeljnih izbora.

'Nakon objave rezultata bio sam potpuno siguran da će dati ostavku o kojoj je razmišljao i nakon lokalnih izbora. Činjenica je da je Lesar vodio stranku čvrstom rukom i nikada nije odstupao od temelja zacrtanih u osnivačkoj deklaraciji laburista. To je ponekad stvaralo otpor, ali posrijedi je veliki sustav koji treba znati voditi', veli Kolarić.

Iako mu neki zamjeraju vođenje čvrstom rukom, dodaje Miličić, Lesar je od Hrvatskih laburista nastojao stvoriti demokratsku stranku.

'Podružnice su imale autonomiju i nije se petljao u njihove odluke. Uvijek je ukazivao da postoji statut. No nije bio sklon tome da se stranka otvoreno svrsta u lijevi blok, iako je to po meni logično', kaže Miličić koji ne vidi nijednu drugu stranku koja bi se borila za prava radnika izuzev laburista pa upravo zbog toga vjeruje u budućnost stranke.

No što će biti s prvim predsjednikom laburista, odnosno kakav je njegov daljnji put nakon ostavke?

'Nemojte se ljutiti, ali ne dajem izjave do daljnjega', jedino je što nam je bio spreman reći Lesar u kratkom telefonskom razgovoru.

Hoće li u Saboru ostati predsjednik Kluba zastupnika? Ili će se i tu dati ostavku? To su samo neka od pitanja bez odgovora koji bi se možda mogli znati u četvrtak navečer, kada će se okupiti laburisti kakao bi razmotrili što dalje.