Nacionalni stožer za krizna stanja nije imao zakonsko pravo 23. ožujka donijeti odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravišta. Zakonom o sustavu civilne zaštite, a ni njegovom dopunom koju je sabor usvojio 18. ožujka takva ovlast Nacionalnom stožeru nije dana.

Mjere za suzbijanje širenje koronavirusa su nužne, ali trebaju ih donositi tijela koja su predviđena ustavom i zakonom te u procedurama koje su propisane ustavom i zakonom. Ne može se na Stožer civilne zaštite novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu, piše Jutarnji list pozivajući se na tekst 'Ustavnost u doba virusa' ustavnog suca Andreja Abramovića objavljen na stranici IUS-INFO.

Abramović u tekstu između ostaloga, problematizira i način na koji je donesena odluka o stavljanju pod karantenu jednog cijelog otoka - Murtera.

Nju je 25. ožujka donio Stožer civilne zaštite Šibensko kninske županije.

'Na prilazne ceste stavljene su fizičke zapreke. Kao u vrijeme rata', ističe sudac i upozorava da je ta odluka protuzakonita na više razina.

Prema odredbi Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u karantenu se, tvrdi sudac, prisilno mogu smjestiti samo ljudi, a ne cijela područja. Uz to, karantenu može odrediti samo ministar zdravlja, a ne stožer civilne zaštite pa još regionalni. Karantena se mora platiti osobama koje su u nju prisilno stavljane.

'Ništa od navedenog', ističe Abramović 'ovdje nije slučaj.' Ako su mjere nužne, moraju se prvo zakonom predvidjeti, pa na zakonom predviđeni način uvesti. Ovako su stanovnici na milost i nemilost aktivizma nekakvog stožera (u stožerima ne oskudijevamo za razliku od opreme)“.

Ustavni sudac polemizira i s načinom na kojeg vlasti određuju mjeru samoizolacije koju Zakonu o liječenju od zaraznih bolesti definira kao „izoliranje i liječenje u stanu“.

„Zatvaranje ljudi u vlastite kuće bez testiranja stavlja ih u prekarni položaj: niti zdravi niti bolesni, stigmatizirani su do mjere ugroženosti od većine Svjedoci smo da ih legitimiraju neovlaštene osobe (apotekari), a pripremaju se (navodno) i mjere praćenja mobitela“.

Tom je mjerom smatra Abramović dana prednost štednji nad testovima, tj ekonomskim interesima države nad temeljnim ljudskim pravima. „To je nedopustivo, to čak nisu vrijednosti istog ranga“ navodi sudac.

Problematizirajući način na koji su donesene navedene konkretne mjere, Abramović nastoji upozoriti na suštinski važna ustavno- pravna pitanja koja su otvorena iznenadnom pandemijom COVID 19 i mjerama koje zbog njezinog suzbijanja vlast poduzima.

U svom članku iznosi sumnju prema kojoj vladajuća većina u Saboru namjerno izbjegava primijeniti ustavnu i zakonsku normu, kao bi sebi omogućila da krizom upravlja pomoću zakona donesenih običnom umjesto dvotrećinskom većinom.

Abramović kaže kako kao medicinski laik ne zna, niti se usudi prognozirati kakve će posljedice takvog postupanja biti na borbu protiv pandemije. Ali da će posljedice biti loše u odnosu na zajamčena ljudska prava - u to je, tvrdi, sasvim siguran.

Također upozorava. „ Nema te nužde koja opravdava postupanje mimo zakona i Ustava jer i Ustav i zakoni reguliraju stanje nužde. Ne čini zajednici najbolje onaj tko traži prečace već onaj koji održava putove. Procedura je glavna zaštita demokracije, a dugoročno gledano šteta na demokraciji veća je od štete izazvane bilo kakvim virusom“.