Kao što je bezuspješno završio drugi krug pregovora između Vlade i sindikata državnih službi oko neisplate božićnica, regresa i dara za djecu, isti rezultat je polučen i u razgovorima Banskih dvora s čelnicima sindikata javnih službi. Dogovora nema i sve je izglednije da će Vlada konačno morati prelomiti stvar
Ivica Babić predsjednik Sindikata liječnika, izjavio je nakon sastanka da sindikati ne mogu pristati na Vladine zahtjeve sve dok im se ne ponudi kompenzacija za ono što će im se oduzeti.
'Inzistiraju da nam oduzmu naša prava, a ne nude ništa zauzvrat. Ponudili smo im više prijedloga. Jedan je da se uvede doprinos solidarnosti koji bi plaćali svi zaposleni. Prikupljena sredstva usmjerila bi se u zajednički fond, kojim bi gospodarili Vlada, poslodavci i sindikati, a bio bi namijenjen za pomoć nezaposlenima, upravo za ono zbog čega nam žele uzeti 640 milijuna kuna naših božićnica i regresa', rekao je Babić.
Doprinos solidarnosti već se pokušao uvesti, ali ga je 2005. ukinuo Ustavni sud. Babić je uvjeren da to sada ne bi bio slučaj jer bi sustav, za razliku od prvog pokušaja, bio formalno-pravno sređeniji. Ukratko, doprinos solidarnosti znači uvođenje posebne naknade za sve zaposlene koji nisu članovi sindikata, ali uživaju prava iz kolektivnog ugovora. U Kanadi i Sjedinjenim Državama doprinos solidarnosti postoji nekoliko desetljeća, dok ga u Europi imaju Šveđani, Švicarci i Bugari.
Ministar financija Ivan Šuker istaknuo je nakon sastanka da sindikati ne žele vidjeti da će nakon ukidanja kriznog poreza i uvođenjem novih stopa poreza na dohodak plaće rasti za većinu njihovih članova.
'Činjenice govore za sebe, ali oni ne žele odstupiti od nekih stvari. Naš cilj je zadržati rashodovnu stranu proračuna na istoj razini. Ne smijemo dopustiti bujanje javne potrošnje. Zbog povećanog broja nezaposlenih sve teža je pozicija zavoda za zapošljavanje. Nedostajat će 550 milijuna kuna, i zbog toga tražimo od sindikata da pristanu na naše zahtjeve', rekao je Šuker.
Nepopustljivost sindikalnih čelnika, nastavio je, najbolji je primjer onoga što govori premijerka Jadranka Kosor, da svi pričaju o potrebi smanjenja potrošnje i o nužnosti strukturnih reformi, ali kad se nekog takne, 'on se diže na zadnje noge'.