Odaziv birača na predstojećim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor govorit će podjednako kao i broj glasova koji su pali za pojedine liste. Pritom je ključno pitanje hoće li ove godine biti zabilježena dosad najniža izborna participacija ili će birači ipak pohrliti na biračka mjesta. Nikomu ne smije biti svejedno
Očekuju li Hrvatsku kritični ili apatični izbori? Naoko dvojbe nema. Predstojeći su izbori za zastupnike u Hrvatski sabor po svojoj funkciji tj. značenju kritični. Utjecajni američki politolog Valdimer Orlando Key, Jr. (1908-1963), poznatiji kao V. O. Key, teoriju o kritičnim izborima postavio je u svom članku iz 1955. godine. Analizirajući američku izbornu praksu, on je kritičnim izborima nazvao one na kojima dolazi do presudnih promjena u: ponašanju biračkog tijela, regionalnoj i demografskoj bazi najjačih stranaka i osnovici društvenog rascjepa u odnosu na ranije izbore. Sve to rezultira preraspodjelom političke moći u zemlji, a same birače izrazito zanima izborni postupak. Birači su, ukratko, vitalno zainteresirani za to tko se sve natječe na aktualnim izborima, kako će izborna kampanja utjecati na njihovu odluku te kakvi će u konačnici biti rezultati glasovanja.
Hoće li u nedjelju na birališta u Hrvatskoj izaći veći broj birača nego li prije četiri godine?
Slijedeći Keyovu tezu, Hrvatska je gotovo školski primjer kritičnih izbora imala 2000. kada je koalicija SDP-a i HSLS-a uvjerljivo trijumfirala nad dotad nepobjedivim HDZ-om. Biračko je tijelo tada pokazalo značajnu promjenu u svom ponašanju, oporbena je koalicija pobijedila čak i u HDZ-ovim biračkim utvrdama, a rezultate je odredio novi društveni rascjep u odnosu na dominantni tijekom ratnih i poratnih 90-ih. I još nešto: na izbore je izašlo 76,5 posto birača.
Bio je to drugi najviši postotak izborne participacije nakon prvih povijesnih demokratskih višestranačkih izbora 1990. Od te se godine do 2007. odaziv hrvatskih birača na parlamentarnim izborima, izuzev kritične 2000, spuštao sa 84,5 posto na 63,4 posto, koliko je birača prošli put glasovalo u prvih deset izbornih jedinica. Što će biti ove godine? Hoće li u nedjelju na birališta u Hrvatskoj izaći veći broj birača nego prije četiri godine? Mogu li se nakon tri izborna ciklusa ponoviti kritični izbori? Ili će se opipljiva apatija u društvu preseliti i na izbore? Hoće li se izborna participacija 4. prosinca 2011. spustiti na rekordno nisku razinu kada su posrijedi najvažniji izbori u zemlji? Apstinenata je na posljednjim izborima 2007. bilo gotovo milijun i četiri stotine tisuća (izborne jedinice I.-X.). A upravo se njima ove godine malo tko obraća računajući na njihove glasove. Kada bi neka lista privukla barem desetinu apstinenata s prošlih izbora iz svake izborne jedinice, mogla bi u nedjelju računati na desetak zastupničkih mjesta.
Što može potaknuti birače da u većem broju izađu na izbore?
Naizgled ne bi trebalo sumnjati da će se permanentna društvena, politička i ekonomska kriza s kojom se Hrvatska suočava još od konstituiranja posljednjeg saziva Sabora, preliti u nove kritične izbore. Tomu u prilog govore svi navedeni elementi kritičnih izbora, osim jednog. Nije izvjesno da će birači u značajnijem broju izaći na prosinačke izbore. Prosinac očito nije nadahnjujući mjesec za izborno natjecanje jer se prije dvije godine u prvom krugu predsjedničkih izbora prvi put dogodilo da se na neke nacionalne izbore odazove manje od pola biračkog tijela. No, to su bili izbori za drugu nacionalnu političku instituciju, a izborna je participacija na njima ovisila i o odazivu birača bez prebivališta u Republici Hrvatskoj. Izbori za Hrvatski sabor doživljavaju se pak kao krucijalni izbori, dok je na njima dijaspori namijenjena posebna, XI. izborna jedinica.
Izborna je participacija najvažniji i zasigurno najmasovniji način sudjelovanja građana u političkom životu neke zemlje. Ekvivalent joj je postotak birača koji pristupe izborima. Što je viši taj postotak, predstavljanje političke volje kroz izbor i kasniji rad izabranih kandidata točnije je i artikuliranje. Što može potaknuti birače da u većem broju izađu na izbore? U prvom redu osjećaj da svojim činom utječu na politički život te na rad onih za koje su glasovali. Važan je i neposredan odnos birača i kandidata, baš kao i jasno, informativno i atraktivno medijsko praćenje izbora. U Hrvatskoj su takvi poticaji u najmanju ruku polovični, pri čemu je najproblematičnija percepcija birača da svojim činom mogu promijeniti bilo što osim samih obnašatelja vlasti. K tome, kandidati se ove godine ne trude odveć motivirati birače na njihov što veći izlazak na birališta. Kao da svi – i kandidati i birači – jedva čekaju ono izvjesno. Promjenu vlasti i formalni početak novog izbornog ciklusa. No, to bi mogao biti mač s dvije oštrice jer aktualni nedostatak entuzijazma nije preporuka za uspješan start budućih izbornih pobjednika. Na pitanje bi li Hrvatskoj pomogli kritični izbori, odgovor je potvrdan, ali kao da se u zraku osjeća drugi refren. Apatijo bajna.
