Predsjednik SSSH Mladen Novosel poručio je kako su sindikati pokazali da su se za to spremni boriti kako bi svima bilo bolje. Zatražio je bolji i kvalitetniji socijalni dijalog, upozorivši kako će ih inače biti više na ulici nego na pregovorima.

Upozorio je kako mladi i školovani ljudi odlaze iz Hrvatske, jer njoj ne vide perspektivu, a Vlada ih namjerava nadomjestiti jeftinom radnom snagom iz uvoza.

Upitao je kako preživjeti s plaćom od 2.600 kuna ili mirovinom od 900 kuna, ustvrdivši kako to ne može nitko. Stoga se sindikati zalažu za pravedniju raspodjelu novostvorenih vrijednosti, a ne samo u korist vlasnika tvrtki i kapitala. Takav kapitalizam kakav imamo u Hrvatskoj nije ni u Irskoj ni u Njemačkoj kamo naši ljudi odlaze raditi, naglasio je Novosel. Posebno je pozdravio premijera Plenkovića koji 'tvrdi da živimo dobro, ali da toga nismo svjesni'.

Osvrnuo se i na mirovinsku reformu rekavši kako mirovine trebaju omogućiti dostojanstven život umirovljenicima, upitavši ministra rada i mirovinskoga sustava Marka Pavića zašto planira drastičnu penalizaciju prijevremenog umirovljenja i rad do 67 godine, jer mnoge zemlje to nemaju. Pozvao je Vladu da odustane od takve mirovinske reforme i riješi problem sive ekonomije i kreira održivi zdravstveni sustav, učinkovito pravosuđe i javnu upravu.

Politika treba voditi u interesu većine, a ne manjine

Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić zauzeo se za promjenu sadašnje ekonomske politike jer smatra da je pogrešna, da vodi u interesu kapitala, dovodi do iseljavanja radne snage te da nam se "crno piše" ako se to ne promijeni. Politika se treba voditi u interesu većine, a ne manjine. Ona nas je dovela gdje smo sada nakon osam godina ekonomske krize, rekao je.

Podržao je i provedbu reformi koje će omogućiti da državni sektor bude učinkovitiji napomenuvši kako takve reforme daju rezultate na dulji rok. Ribić je poručio kako ekonomsku politiku trebaju kreirati ekonomski eksperti, a ne banke svojim savjetima.

Vlada se hvali kako rastu ekonomski pokazatelji, ali ne raste ništa osim broja ljudi koji napuštaju Hrvatsku, njih interesira dug i deficit, a nas zapošljavanje, investicije, rast proizvodnje i nova radna mjesta koji će nam omogućiti rješavanje nagomilanih problema. Stoga, rekao je, trebamo vlast kojoj vjerujemo, jer sindikati nisu ti koji donose odluke nego utječu na vlast.

Ribić je ustvrdio kako politiku vode oni koji rade u interesu krupnog kapitala, te da su nam krupni kapital i vlastodršci uzeli državu, a sada žele i društvo. Tvrdi da privatni mediji nastoje oslabiti sindikate šireći o njima laži, a da su sindikati najpošteniji dio društva, jer ni jedan sindikalac nije u Remetincu gdje se su bili i bivši premijer i članovi Vlade i poduzetnici te da to treba imati na umu kada odlučujemo tko bi trebao voditi zemlju. Također je rekao kako nema pravde za malog čovjeka ni sindikate.

Filipa Bašić, radni terapeut, je govoreći u ime mladih također zatražila provedbu reformi na korist ljudi koji žive i željeli bi ostati raditi u Hrvatskoj. Zatražila je pravednu plaću koja omogućuje dostojanstven život jer ne želi da odlazak u inozemstvo bude jedina opcija koja preostaje.

Milan Tomičić iz Sindikata umirovljenika Hrvatske ustvrdio je kako je mirovinska reforma obavijena velom tajne te da umirovljenici traže usklađivanje mirovina, jer se zakidaju od 1990. a da je od 10. travnja na mirovinu dodano samo 0,94 posto.

Potporu su svojim dolaskom na obilježavanje Međunarodnog praznika rada u Maksimir dali brojni članovi sindikata i sindikalni čelnici.

Na obilježavanju Praznika rada u Maksimiru okupilo se više tisuća građana koji prate prigodni program, a u tijeku je i tradicionalna podjela graha kojeg je pripremljeno oko 60.000 porcija.

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage i izbio je žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije na prvom kongresu Druge internacinale odlučeno je da će se svakog 1. svibnja održavati prosvjedi dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

U Hrvatskoj je prvi svibnja prvi put obilježen još 1890. godine kada su radnici također tražili prava sažeta u zahtjeve tri osmice. U Zagrebu je održano niz skupova i prosvjeda, a najveći je održan u zgradi Hrvatskog doma gdje su govornici naglašavali: 'Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi'.

U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada, to je izmijenjeno 2001. godine kada je službeni naziv promijenjen u Praznik rada.