Program je izvan zakona, a navodno traje već dvije godine. Cilj mu je spriječiti demografski rast u siromašnoj državi kojom od raspada Sovjetskog Saveza vlada superbogata obitelj Islama Karimova, 74-godišnjaka koji je često predstavljan kao čelnik jednog od najsurovijih režima današnjice. No teško je reći koliko ljudi trenutačno živi u Uzbekistanu: procjenjuje se da bi ih moglo biti 20 - 30 milijuna (umjerena gustoća naseljenosti), no neki upozoravaju da bi ih moglo biti i mnogo manje jer je velik broj građana emigrirao.

Nakon što je deportirana iz Uzbekistana, BBC-jeva novinarka Natalija Antelava prikupljala je svjedočanstva liječnika i pacijentica u dijaspori u susjednom Kazahstanu, zatim putem telefona, emaila ili bi joj snimljene iskaze donosili kuriri. Sakupila je priče iz regije oko grada Buhare, zatim Ferganske doline i nekih sela oko glavnog grada Taškenta. Sve su anonimne; Uzbekistan je poznat kao policijska diktatura s vrlo okrutnim zatvorima i dojavama o čudovišnim torturama kažnjenika.

Među svjedocima planske sterilizacije i neimenovana je ginekologinja iz Taškenta koja tvrdi da su liječnici svake godine dobivali naputke koliko žena treba biti sterilizirano, te da je njena kvota iznosila 'četiri žene mjesečno'. U ruralnim predjelima kvota je navodno duplo veća. Rijetke nevladine organizacije unutar Uzbekistana procjenjuju da je 2010. u samo pola godine obavljeno možda i do 80 tisuća operacija kojima su žene učinjene neplodnima. Neke žene tek su na budućim pregledima nakon poroda carskim rezom otkrile da nemaju maternicu. Neke sterilizacije izvedene su, međutim, uz ishođenu suglasnost pacijentica. Posebno je lako izmanipulirati slabije obrazovane žene iz ruralnih krajeva, npr. tako da im se laže o dijagnozama prema kojima je za njih zdravstveno opasno imati još djece.

Vlasti Uzbekistana sa sličnim su optužbama suočavane i u prošlom desetljeću, a na njih su odgovarale represijom nad ljudima koji su pokušavali alarmirati javnost.