Četvrtina je to zaposlenih, ali dovoljno da danas zapriječe prolaz kamionima i onemoguće ih u dostavi robe naručiteljima. Zbog intervencije zaštitara, koje je angažirala Uprava, pozvana je i policija, no stanje se u međuvremenu smirilo, a kamioni su ostali neobavljena posla.

Jedinstven slučaj

Slučaj Osječke pivovare jedinstven je u hrvatskim razmjerima, jer članovi Nezavisnog sindikata SNOP učestalo štrajkaju ili prijete prekidom rada, premda uživaju najvišu razinu radničkih prava. Plaće u prosjeku 4.639 kuna (iznadprosječne u istočnom dijelu Hrvatske!) primaju na vrijeme, redovito im se uplaćuju porezi i doprinosi, za regres i božićnicu lani su dobili 2.500 kuna, bonove od 400 kuna za Uskrs i 500 za Božić, a isplaćuje im se i 732,50 kn za topli obrok.

'Pa što još hoće?', s pravom bi pitala većina njihovih kolega, posebice oni koji ne primaju plaće na vrijeme, a o drugim materijalnim pravima više i ne razmišljaju.

'Poslodavac namjerava otkazati ugovore o radu znatnom broju stručnih radnika koji niz godina korektno i savjesno obavljaju poslove bitne za normalno funkcioniranje trgovačkog društva. To čini jer su članovi SNOP-a i što su spremni štititi svoja prava. Zato tražimo da katalog (sistematizacija) radnih mjesta bude sastavni dio kolektivnog ugovora, jer jedino tako možemo zaštititi naša radna mjesta i bodove koji određuju visinu plaće', navodi Željko Anić, predsjednik SNOP-a, i dodaje kako ih predsjednik Uprave Ivan Komak vrijeđa i šikanira. Anić zahtijeva i reviziju poslovanja Pivovare te poništavanje privatizacije.

U pisanom obrazloženju razloga za štrajk navodi da je Pivovara veći dio lani ostvarene dobiti već 'isplatila 'vlasnicima' kao predujam dividende, što govori u prilog neutemeljenosti namjere o otpuštanju radnika zbog krize i pada prodaje'. Stavljajući vlasnike pod znake navoda, dovodi u pitanje i regularnost vlasništva nad Društvom koje je Komak odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda izborio nakon više od 14 godina suđenja. Nedavno ga je prodao slovačkom poduzetniku, svom nećaku, koji je potom tvrtku prodao slovenskom partneru, no Anićev sindikat sve to želi poništiti.

'Strah ne opravdava štrajk'

'Štrajk nije prirodan, jer se ništa nije dogodilo, a njihov strah da će se dogoditi ne opravdava takav čin', tvrdi Šimo Orešković, predsjednik regionalnog PPDIV sindikata, koji je s upravom Osječke pivovare potpisao kolektivni ugovor.

Orešković navodi kako unošenje kataloga radnih mjesta u sadržaj kolektivnog ugovora nije uobičajeno, jer 'poslodavac ima pravo odlučivati o organizaciji rada i sindikati mu to ne mogu uvjetovati, jer on odgovara za funkcioniranje svoje tvrtke. HUS, čiji je taj sindikat član, to pravo nema u drugim tvrtkama, a ovdje gdje se radnička prava poštuju iznad hrvatskih standarda na tomu insistira. U pitanju je opstruiranje vlasništva nad Osječkom pivovarom i želja za utjecajem na upravljanje tvrtkom', zaključuje Orešković.

Komak je neumoljiv i ne misli se odreći prava na samostalno utvrđivanje kataloga radnih mjesta.

'Što bi mi onda kao predsjedniku Uprave ostalo, osim da redovito isplaćujem plaće i druga materijalna prava te odgovaram za poslovanje tvrtke? To je suludo! Mi moramo smanjiti broj zaposlenih i modernizirati proizvodnju kako bismo dostigli druge pivovare u Hrvatskoj koje po djelatniku proizvode četiri puta više piva od nas. Zbog toga smo ponudili maksimalne otpremnine od 171.000 kuna, ali ponudu je prihvatila samo jedna osoba. I to govori koliko su naši radnici zadovoljni na svojim radnim mjestima, ali nekome ne odgovora da Osječka pivovara dobro radi, pa ih instrumentalizira za svoje ciljeve', zaključuje direktor Ivan Komak koji za opstrukciju optužuje bivše vlasnike i uprave tvrtke koji su od nje imali velike koristi i izgubili je u dugogodišnjem sporu.

Sindikat bi upravljao tvrtkom

U SNOP-u još ne znaju koliko će štrajk trajati i očekuju da će Komaka na taj način ipak prisiliti na ustupke te se zaštititi od eventualne ugroze novim katalogom radnih mjesta. Anić ističe kako bi poslodavac mogao smanjiti broj zaposlenih neprodužavanjem ugovora na određeno vrijeme sa šezdesetak radnika u dvjema društvima koje je Pivovara osnovala, no to ne čini 'jer se oni ne smiju buniti zbog neplaćenih prekovremenih sati, neiskorištenog godišnjeg odmora, rada nedjeljom i praznicima zbog straha od otkaza'.

Tim prijedlogom, kao i procjenama (ne)utemeljenosti namjere o otpuštanju radnika zbog ostvarene dobiti, te o tomu što je bitno, a što nije za poslovanje društva, Anić i njegov sindikat duboko su zašli u područje poslovne politike i upravljanja tvrtkom. To, pak, govori o dubokom nepovjerenju prema Upravi, koje datira od Komakova dolaska na mjesto direktora. Mnogi ga, naime, poznaju iz vremena kada je bio jedan od njih i nemaju povjerenja u njegove upravljačke kapacitete, premda je u nekoliko godina tvrtku izvukao iz milijunskih gubitaka, podigao kvalitetu piva i počeo ulagati u razvoj.

On je, pak, svjestan da ga pojedini zaposlenici nikad neće prihvatiti s autoritetom kakav su uživali njegovi prethodnici, pa je razumljivo otkud toliko netrpeljivosti i nepovjerenja. Nedopustivo je, međutim, da tako radikalnim (preventivnim) metodama nanose toliku štetu jednoj od malobrojnih preostalih proizvodnih tvrtki u regiji, od koje i dalje vrlo dobro žive.