'Možda ipak neću ostati bez kuće', veli Višnja Petrić iz Varaždina, kojoj prijeti gubitak kuće zbog zajma od svega 10 tisuća kuna.

Naime, kao što smo pisali, ova varaždinska umirovljenica jedna je od osoba koje su još 2008. odlučile uzeti zajam u uredu tvrtke Međunarodne konzultacije Verte. Iako je bilo govora da će trebati vratiti 12 tisuća kuna, koliko je kasnije uspjela i uplatiti u uredu koji više ne radi, ugovor koji je potpisala sadržavao je bitno veći iznos - 37.500 kuna! Budući da toliki novac nije uspijevala osigurati, zbog zajma koji joj je odobren pod dvojbenim okolnostima prijeti joj gubitak kuće koja je pred dražbom.

Njezinoj sugrađanki Ani Govedić isplaćeno je manje od 4.000 kuna, a u ugovoru je navedeno da dobiva zajam od 2.129,67 eura te da mora vratiti 15.500 kuna, ali ne tvrtki, već fizičkoj osobi D. B. Kako to nije mogla, blokiran joj je račun za 50.000 kuna bjanko zadužnicom, i to od strane tvrtke Usluge Axia iz Vukovara s kojom je naknadno ipak uspjela postići dogovor. Umirovljenik s ludbreškog područja uzeo je 15.000 kuna na 15 mjeseci, uz kamatu od 5,86 posto, koja je bila manja nego u bankama. Izračunao je da će plaćati nešto više od 1.000 kuna mjesečno, ali je zapravo morao plaćati više od 2.000 kuna.

'Tek sam kasnije shvatio da je ugovoru navedeno da moram vratiti 30.000 kuna, i to uplatama u samom uredu. Tako sam rate vraćao tvrtkama S.A.S. - Slavonskih audiovizualnih sustava iz Osijeka te Divus projecta iz Velike Gorice, a jedno i uplatio na žiroračun Mandata, tvrtke iz Siska', tvrdi umirovljenik kojem je pet mjeseci od potpisivanja ugovora zbog kašnjenja rate blokiran račun te mu je poslana opomena na iznos od 34 tisuće kuna. No, ponuđen mu je i izlaz: novi ugovor s prijenosom vlasništva nad nekretninom radi osiguranja!

Dogovarani jedni, a podmetnuti drugi ugovori, zatim telefonske prijetnje zbog kašnjenja uplata rata, blokada računa temeljem zadužnica te na kraju prodaja nekretnina koje su služile kao jamstva organizatorima - scenarij je po kojemu su prevareni i ostali od tridesetak oštećenika u Varaždinu, ali još više u drugim gradovima.

Slučaj Višnja Petrić ipak se razlikuje od većine ostalih. Zbog okolnosti po kojima je sklopljen, sudskim putem tražila je da se ugovor proglasi ništetnim, a zatim je osporavala i kamate. Međutim, sve to nije dalo očekivani učinak, pa joj je kuća pred prodajom u ovršnom postupku koji je pokrenuo slovenski državljanin pred varaždinskim Općinskim sudom. Ništa neobično, jer zajmodavci su uglavnom fizičke osobe, ali i tvrtke, i iz udaljenijih zemalja, primjerice, SAD-a i Meksika. Način rada bio je identičan: ljudi su u 'kreditni ured' došli radi kredita, koji se činio primamljiv jer su kamate bile niže od sedam posto, a zapravo su dobili – zajam. Većina ih je ugovore o zajmu potpisala u Zagrebu. Zajedničko je u gotovo svim slučajevima što im je u uredu pokazan ugovor na jedan iznos, primjerice 15.000 kuna, a kod javnog bilježnika im je na potpis dan ugovor na daleko veći iznos, primjerice 37.500 kuna. Sve su morali brzo potpisati, pa su neki tek kod kuće vidjeli na što su stavili svoj potpis.