Javnost je ostala frapirana činjenicom da siromašna Kuba već nekoliko godina cjepivo protiv raka pluća nudi svojem stanovništvu nakon što su na njemu radili gotovo četvrt stoljeća. Kako je moguće da znanstvenici u državi koja za zdravlje izdvaja tek 600 dolara po stanovniku, uspijevaju u onome što mnogo razvijenije države, među kojima je i Hrvatska, ne uspijevaju?
Iako su ih cigare i revolucija braće Castro učinili planetarno poznatima, Kubanci su kao pasionirani ljubitelji duhanskog dima bili podložniji obolijevanju od raka pluća. Prije gotovo četvrt stoljeća njihov centar za molekularnu imunologiju započeo je razvijati cjepivo koje usporava napredovanje ovog oblika raka te je ono stanovništvu postalo dostupno 2011. godine i to besplatno.
Kako piše Wired, jedno cjepivo njihov sustav košta tek jedan dolar. Nije ni čudo da su se za Cimavax zainteresirale američke farmaceutske kompanije koje žele klinički testirati cjepivo. No čudna je činjenica da jedna siromašna Kuba koja izdvaja oko 600 dolara za zdravstvene troškove po stanovniku, prodaje svoje cjepivo jednoj Americi koja, unatoč tome što nema socijalno zdravstvo, troši na zdravstvo više od devet tisuća dolara po stanovniku.
A gdje je tu Hrvatska? U jeku rasprave oko izmjena Zakona o zdravstvenom osiguranju, u kojoj mnogi panično upozoravaju da idemo prema američkom modelu u kojem si zdrav onoliko koliko platiš, zanimljivo je uvidjeti da Kuba, koja nema ništa drugo osim odlične javnozdravstvene usluge, ima resurse i za razvoj cjepiva. I sve to pod isključivo državnom kapom.
Hrvatska vlada za zdravstvo izdvaja dvostruko više nego što izdvaja kubanska, a po postotku oboljelih od raka pluća Hrvatska je u europskom vrhu. Koja je onda kubanska tajna i njihov 'know how'?
'Kuba je svjetski fenomen i to izučavaju u naprednim zemljama s obzirom na omjer novca koji im se slijeva u zdravstvo i same kvalitete usluga. Kuba je u nekim segmentima bolja od SAD-a, a za zdravstvo izdvaja višestruko manje', kaže za tportal Dražen Gorjanski, zaposlenik HZZO-a i žestoki zagovornik javnog zdravstva.
Kaže da je hrvatsko zdravstvo nekoć nalikovalo kubanskom jer je bilo cjelovito. 'Kubanci proizvode skoro sve lijekove i sve je pod kapom države. Mi radimo suprotno, sve više guramo prema američkom modelu koji je loš. Zdravstvo je sve skuplje i skuplje, a zdravlja je sve manje', kaže nam Gorjanski i dodaje da Hrvatska degradira svoje javno zdravstvo, a posebno kada je u pitanju biotehnologija.
Prodan je Plivin istraživački institut, Imunološki zavod je uništen. 'Ako pogledate kako se razvijaju veliki privatni koncerni, kod njih imate ideju 'od polja do stola', uzgajaju, prerađuju i dovoze do trgovine i do kupca. To je samoodrživ sustav. Mi smo sve svoje prodali', upozorava. Kaže da je paradoksalno da krupni kapital kada želi 'razbucati' javno, priča o zaštiti tržišnog natjecanja, a kada se radi o njihovoj politici, onda je praksa suprotna.
'Reforma našeg zdravstva bi bila kada bismo obnovili sustav sadržajima koji su nužni za cjelovito opskrbljivanje sustava. Ja sam za privatni kapital, ali on mora biti u funkciji javnog zdravstva. Privatno se treba razvijati odvojeno od javnog, a ono sada u Hrvatskoj iscrpljuje javno zdravstvo', poručuje.
