Federico Salpietro svoje je otvoreno pismo poslao uoči subotnje tradicionalne šibenske regate posvećene svetom Nikoli, zaštitniku mornara, povodom koje će u Gradskoj vijećnici članovi Jedriličarskog kluba Val dodijeliti posthumno priznanje Valovi Šibenika njegovim poginulim roditeljima, talijanskim nautičarima Marineldi Patelle Salpietro i Francescu Salpietru.

Priznanje je utemeljeno prije četiri godine i dodjeljuje se za najpožrtvovniji pothvat spašavanja na moru u kojem je barem jedan od sudionika jedrilica ili jedriličar. Ove godine to je bračni par koji je 16. kolovoza 2011. smrtno nastradao kod Primoštena kad je na njihovu jedrilicu jahtom naletio Tomislav Horvatinčić. U trenutku sudara Horvatinčićeva jahta, za koju se ovih dana ispostavilo da je u trenutku nesreće bila tri godine neregistrirana, jurila je bez nadzora vlasnika, a kurs plovidbe održavao je automatski pilot.

Na sudskom prvostupanjskom procesu Tomislav Horvatinčić proglašen je krivim, ali neće ići u zatvor (i dalje smije upravljati brodom), jer je procjena vještaka, koju je sutkinja uvažila, da je nesreću skrivio iz nehaja, a ne iz neizravne namjere. Inicijator dodjela priznanja Valovi Jadrana Zoran Lucić Luce napominje kako među šibenskim jedriličarima nije bilo nikakve dvojbe da bračni par Salpietro zaslužuje priznanje i kako tu odluku podržavaju mnogi nautičari s Jadrana.

'Bračni par Salpietro učinio je sve da se izbjegne nesreća, to što u tome nije uspio ne umanjuje priznanje za njihovu reakciju. Valja znati da mi u JK Val osobito njegujemo rad s najmlađim kategorijama prihvaćajući odgoj djece kao najvažniju klupsku aktivnost i temeljem budućnosti kluba i jedriličarskog sporta u Šibeniku, ali i kulture plovidbe na čitavom Jadranu. Kakvi bismo mi to jedriličari bili kad našoj djeci ne bismo poručili: barba Francesco i teta Marinella bili su pravi mornari i od njih moramo učiti', kaže Lucić odbacujući bilo kakvo dovođenje dodjele priznanja s komentiranjem sudske presude Horvatinčiću. Smatra osobitom čašću to što će sin nastradalih nautičara Federico Salpietro osobno u Šibeniku preuzeti priznanje.

S gospodinom Federicom Salpietrom razgovarali smo uoči njegova putovanja za Šibenik.

Priznanje šibenskih jedriličara, u čijem akvatoriju su nastradali moji roditelji, držim velikom i snažnom ljudskom gestom. Drago mi je da je prepoznata vještina mojih roditelja koji su se u zadnjim trenucima ponašali kao pravi iskusni mornari, što su cijeli život i bili. Istodobno, priznanje je upozorenje svima koji misle kako je plovidba neodgovorna igra. Nadam se da će priznanje skrenuti pozornost na to i utjecati da se takve nesreće više nikad ne ponavljaju. Uvjeren sam da je priznanje došlo ne samo od duboko humanih osoba nego i od ljudi koji znaju što je plovidba i more, kao što je očito i to da plovidbu doživljavaju u njenoj etičkoj dimenziji. Ovim putem im se zahvaljujem i vrlo sam emotivno dirnut činjenicom da ću ih upoznati za vrijeme dodjele u Šibeniku.'

Na koji način ste vi i vaša obitelj doživjeli reakcije hrvatskog javnog mnijenja u danima nakon nesreće, tijekom procesa i njegova prvostupanjskog završetka?

Čini mi se da komentari hrvatskih čitatelja na članke o suđenju za nesreću objavljene na internetu i Facebooku govore sami za sebe. Razvidno je da presuda nije prihvaćena od velikog dijela hrvatskih ljudi od mora. Isto tako mnogi iskazuju sumnju u njenu vjerodostojnost. Zato presudu ne vežem uz mišljenje cijelog jednog naroda. S jedna strane drago mi je vidjeti da većina ljudi u Hrvatskoj vjeruje u pravdu. Presuda koja je donesena nikoga tko je dobronamjeran i pošten ne može ostaviti ravnodušnim. Moja obitelj je u dubokoj tuzi, ali smo osjetili empatiju mnogih Hrvata.

Što mislite o završnoj presudi? Koji su eventualni koraci koje u pravnom smislu namjeravate poduzeti?

Reći ću vam kratko i jasno. Ostao sam zaprepašten na vijest da čovjek koji je skrivio više smrti nedužnih ljudi može i dalje nesmetano upravljati vozilom ili plovilom, na moru ili na cesti! To je po mom sudu najteža posljedica ove presude. Ne samo za mene nego za sve ljude koji putuju Hrvatskom. Odluka takvog tipa nikoga ne može ostaviti mirnim, ni sada niti u budućnosti. Očekujem da će po tom pitanju sudstvo moći donijeti primjerenije odluke u ime cijele zajednice, cijelog naroda, a ne samo u interesu moje obitelji. Tom presudom ugroženi su Hrvati jednako kao i njihovi gosti tijekom sezone. Jednog dana htio bih se vratiti i jedriti na vašoj strani Jadrana i kad to budem činio, želio bih se osjetiti zaštićenim, kako od pravnih tako i od upravnih tijela vaše zemlje. U ovom trenutku, nažalost, to ne mogu reći. Nesreća koja je odnijela živote mojih roditelja ima vrlo jak odjek i izvan Hrvatske i pravorijek mora poslužiti kao primjer svima kako bi se izbjeglo da se takvo što ikada više ponovi. Zbog toga ljudi u vašem pravosuđu moraju imati hrabrosti i odgovornosti donijeti odluku koja će u budućnosti spriječiti takve događaje. Meni nije važno da se krivac zatvori i da pati. Ono što mi je važno to je da svima bude jasno da upravljanje brodom nije igra. Stoga mi je važno da onaj tko je evidentno pogriješio to i plati. Svako tko moru i plovidbi ne pristupa ozbiljno morao bi znati što ga čeka.

Ključni je moment na koji se poziva presuda vještačenje. Prema njemu vaši roditelji umalo su pa prozvani da su sami manevrom izazvali nesreću. Hoćete li tražiti drugo vještačenje? Jeste li konzultirali stručnjake u svojoj zemlji?

Nema potreba za vještačenjem u situaciji u kojoj je sve jasno. Barka mojih roditelja 'La Santa Pazienza' uništena je sa svoje lijeve strane. To bi trebalo biti dovoljno svakome tko išta zna o pravilima na moru i ne ostavlja prostora za nikakvu sumnju. Osim toga i uvid u radarski trag potkrepljuje da je moj tata napravio nagli zaokret desno prije sudara. Da je to isto napravio i onaj tko je trebao upravljati motornim jahtom, kao što i predviđaju pravila navigacije, ne bi se dogodilo ništa tako fatalno. Moj tata je bio iskusan mornar i napravio je ono što bi napravio svaki dobar mornar, uostalom to pokazuje i priznanje šibenskih jedriličara jer se oni mogu staviti u njegovu kožu. U tom smislu bilo kakav pokušaj da se manipulira onim što se dogodilo smiješan je, bolan i uvredljiv za svakoga tko zna što je plovidba.

U nekoliko navrata osuđeni Horvatinčić tvrdio je da je nudio vašoj obitelji novac. Vi ste to opovrgli i naveli da je upravo suprotno, od vaše obitelji tražio je da mu platite za štetu na njegovoj jahti. Kako ste vi doživjeli osobu kojoj se sudilo za smrt vaših roditelja?

Oko te dotične osobe neću trošiti ni vrijeme ni energiju. Imam samo nekoliko načelnih jasnih misli. Odgojen sam tako da znam da se u životu može pogriješiti, ali isto tako da je jako važno to priznati. Razumijem da netko želi učiniti sve da ne provede ostatak života u zatvoru. No istodobno valja se ponašati tako da se uvijek zadrži humanost i odgovornost, kao i to da se ne bježi od počinjenog djela, pokajati se konkretno, ispraviti štetu i prihvati kaznu. U situacijama kao što je ova neobično i presudno je važno da se osoba koja snosi krivnju ponaša u skladu s onim što nas uči etika i dobro obrazovanje.Biti korektan ovdje znači – biti čovjek. Tako ja mislim i tako sam odgojen. Dosad to nisam vidio na suđenju za nesreću u kojoj sam ostao bez roditelja. Vjerujem da još ima načina da ta osoba to ispravi i nadam se da će to ubrzo i učiniti, s obzirom na to da je izjavio da nas želi obeštetiti. To je izrečeno javno, ispred suca i novinara, pa tako i ispred cijeloga svoga naroda. Vidjet ćemo, čekam cijelo ovo vrijeme da se javi. Ja nikad neću s njim razmijeniti ni slovo, ali moji su mu odvjetnici na raspolaganju u svako doba.

Kakva je bila reakcija talijanske javnosti? Kakvu poruku možete dati svojim sunarodnjacima koji tijekom sezone u velikom broju plove na našoj strani Jadrana?

Ploviti u hrvatskom Jadranu za mene je uvijek bio pojam nautičkoga raja. Nažalost to se promijenilo 16. kolovoza 2011. Raj je za mene najprije postao pakao, potom sivo čistilište. Volio bih da se to stanje promijeni i da vaš Jadran za mene ponovno postane čarobno mjesto na koje ću se vratiti i opet njime jedriti. No za takvo što treba puno hrabrosti i to puno manje moje, a puno više hrabrosti ljudi u vašem pravosuđu. Nije to stvar samo mojih roditelja, stvari moraju biti pravosudno postavljene tako da se onima koji plove vašim morem jamči sigurnost i da se pošalje poruka da će oni koji se ogriješe o pravila biti kažnjeni. Stvari sada tako ne stoje. Nijedan mornar, bez obzira koje nacionalnosti ne može nakon ovakve presude biti miran i siguran. Poštovanje prema moru iz vremena kada nisu postojali GPS uređaji, automatski piloti i čarter flote je nestalo. S jedna strane to je omogućilo da puno više ljudi dobije priliku da uživa i zaljubi se u vaše prekrasno more. No s druge strane sigurnost na tom moru je upitna, jer očito ne postoji čvrsta pravila i kontrole. Prvu poruku svima koji dolaze na Jadran, a ne samo Talijanima trebaju dati vaši suci, i to tako da onima koji ubijaju na moru oduzmu dozvolu. Trebaju sankcionirati takvo ponašanje na moru jer će se već sutra dogoditi sličan slučaj kao onaj koji je odnio živote mojih roditelja. Druga poruka ide lučkim kapetanijama i čarter-kompanijama. Njihova stalna poruka svima koji iskažu želju da zaplove vašim Jadranom mora biti: 'Prije nego što isplovite, pripremite se za more, onaj tko ne poštuje more i druge koji plove, tu nema što tražiti. On – nije mornar!'

406617 ,405178 ,259758 ,405744