Govor Davida Camerona na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu podigao je par zrnaca prašine i obrva, a jedna od teza koja se posebno istakla je odgovornost Njemačke da više podmetne leđa u rješavanju krize eura. Ne radi se samo o tome da problematične zemlje uvode režime ušteda, već i o tome da bogate preraspodijele svoje viškove
Naslušali smo se o potrebi fiskalnog discipliniranja i kresanja deficita u zemljama poput Grčke, Portugala, Irske ili Španjolske, no odnedavno se na europskoj političkoj sceni počela pomaljati nova struja razmišljanja. Ne samo da problematične države eurozone moraju platiti cijenu olakog shvaćanja državnih financija, nego i bogate članice poput Njemačke imaju dužnost radikalnije se uključiti u rješavanje krize. Naime, viškovi koje stvaraju – pogotovo trgovinski – trebali bi ići na korist stabilizacije eurozone.
Argument je prvo potekao iz usta talijanskog tehničkog premijera Marija Montija, a preuzeo ga je u svom govoru u Davosu David Cameron. 'Druga strana mjera štednje u deficitarnim zemljama treba biti akcija suficitarnih članica da svojom snagom zaštite euro. Ne pretvaram se da je to lako. To su radikalni, teški koraci. Jača fiskalna disciplina je ključna, no nije samo problem u proračunskim deficitima, nego i u onim trgovinskim', riječi su britanskog premijera.
Poanta je da Njemačka ima izravne trgovinske koristi od krize eurozone koja osigurava slab euro i čini najbogatiju članicu Unije izuzetno konkurentnom na svjetskim tržištima. Velika Britanija bi, prenosi The Guardian, voljela vidjeti povećanu domaću potrošnju Nijemaca od koje bi imale koristi sve članice EU-a.
Kako smo već pisali, Cameron poziva kontinentalne lidere da se ugledaju na Veliku Britaniju i njezine 'hrabre i odlučne mjere' u rješavanju vlastite krize. Doduše, nije posve jasno otkud Cameronu toliki optimizam gleda načina na koji se obračunao s ekonomskim problemima u vlastitom dvorištu. Osim što je nekoliko stotina tisuća ljudi u državnoj administraciji dobilo otkaz ili je programirano da ga dobije u idućih nekoliko godina, osim što su školarine povećane za 300 posto, osim što analitičari prognoziraju Velikoj Britaniji novu recesiju i, osim što je Engleska banka privremeno riješila stvari tiskanjem 75 milijardi funti koncem prošle godine, jedino što je Cameron uspio sačuvati je kreditni rejting, i to isključivo izrazitom zaštitom londonskog financijskog središta - Cityja ili, kako ga odmila zovu, Square Mile.
O tome se na Davosu raspjevao laburist Ed Miliband koji sugerira Cameronu da, umjesto da jednostrano protežira londonsku burzu odbijanjem uvođenja poreza na financijske transakcije, prihvati oporezivanje i od tog novca učini nešto za izgradnju i obnovu bolnica, škola ili pak otvori nova radna mjesta.
Kakogod, s obzirom na to da se Velika Britanija izolirala od ostatka Unije nedavnim Cameronovim vetom na program financijskog stješnjavanja i proračunske kontrole među članicama EU-a, njegove pokude i savjeti imaju u najboljem slučaju težinu zraka koji je zatitrao pri njihovu izgovaranju. To, naravno, ne znači da ga neće dočekati berlinska šiba na skorom samitu u Bruxellesu.
