Od kolonijalnog Britanskog carstva u kojem Sunce nikada nije zalazilo - protezalo se od Kanade do Novog Zelanda - Ujedinjeno Kraljevstvo 'svelo' se svjetsku silu čija je tzv. mekana moć primjerenija povijesnom trenutku. Britanija nije samo izvorište masovne kulture, pod čijim muzičkim bogovima desetljećima ničice padaju i stasaju ovdašnje generacije, već i potpuno globalizirana zemlja, s tektonskim promjenama u sastavu stanovništva i sve manje onih koji se izjašnjavaju kršćanima i bijelim Britancima.
 
Tamni i nemirni La Manche, koji je plivačka legenda Veljko Rogošić savladao u 11 sati i 27 minuta borbe, osigurao je Otoku nemjerljivu prednost u razvoju i usponu kolonijalnih sila. Predsjedavajući Commonwealthom, zajednicom 54 države koje su uglavnom tvorile Britansko Carstvo, engleska kraljica Elizabeta II. prošle je godine proslavila svoj dijamantni jubilej sa 90-postotnim popularnošću među pukom.

Kako je ta formalna poglavarica Kanade, Australije, Novog Zelanda, Jamajke i još cijelog niza otočnih državica uspjela u 21. stoljeću osigurati rekordnu podršku monarhiji, zastarjelom konceptu koji s demokracijom ima onoliko veze koliko Del Boy ima s Robinom Hoodom?

Elizabeta II. simbol je kontinuiteta vlasti u parlamentarnoj monarhiji bez pisanog ustava u kojoj se parlamentarci, kao i u ostatku poštenog svijeta, smjenjuju u relativno redovnim intervalima. Osim toga, britanski monarh čvrsti je izdanak duboko ukorijenjene tradicije društva, na čiju se riječ utjehe i ohrabrenja računa u trenucima krize. Kraljica utjelovljenje je nacionalnog identiteta za koji se prosječni Britanac emotivno veže, zabavljajući se usput detaljima koji s kraljevskog dvora cure u nezajažljive britanske tabloide.

Teško je očekivati da će se Elizabeta II, koja političke stavove skriva kao zmija noge, odrediti i po pitanju referenduma o članstvu Britanije u Europskoj uniji, koji je aktualni premijer David Cameron obećao biračima do kraja 2017. kao nagradu za glasove na predstojećim izborima.

Cameronov potez kojeg se ne bi posramio ni Edmund Blackadder - Crna Guja ne svjedoči samo o političkoj akrobatici Downing Streeta, već i o činjenici da je Velika Britanija uistinu 'slon u europskoj staklarnici'. I to praktički još od 1973, kada se priključila trgovinskoj Europskoj ekonomskoj zajednici kako bi potaknula vlastito posrnulo gospodarstvo.

Osim trgovine, otočnu prijestolnicu London, koja se u međuvremenu prometnula u financijsko središte svijeta, s kontinentom ne veže gotovo ništa. Bivša premijerka Margaret Thatcher zahladila je odnose s Bruxellesom, a puno bolji dojam nije ostavio ni Tony Blair, britanski premijer u službi američkog predsjednika Georgea W. Busha.

London, koji danas traži reformu Europske unije kako bi se osigurala gospodarska konkurentnost i demokratska odgovornost, nije pristao na schengenski režim slobodnog kretanja ljudi, nije primirisao eurozoni (Britanci će se odreći funte otprilike kada i monarhije), protivi se uvođenju poreza na bankovne transakcije i traži od Bruxellesa povrat izmještenih ovlasti, prvenstveno u sektorima unutarnjih poslova i pravosuđa. I dokle je došlo? Dotle da hrvatski predsjednik Ivo Josipović, za vrijeme službenog posjeta Londonu posvećenog ulasku Hrvatske u EU, u intervjuu Guardianu apelira na Britaniju da ostane u Uniji.

Dok se zaplet oko buduće uloge 60-milijunske parlamentarne monarhije u europskim okvirima zahuktava, Britanci se spremaju na godišnji odmor. Uoči dolaska na svijet kraljičinog praunučeta, dio Britanaca zabezeknuo je strane promatrače 'neslužbenim' posljednjim ispraćajima Margaret Thatcher, državnice koja je za vrijeme posjeta Vukovaru izjavila: 'Bolje da na križ pribiju mene nego Hrvatsku.' Dvadesetak godina kasnije, Britanija uvodi prijelazna ograničenja slobode kretanja za hrvatske radnike - državljane Europske unije.

Ove sezone u Hrvatsku bi se, prema najavama, moglo spustiti više od 400.000 Britanaca, a s obzirom da slove za neopterećene goste koji redovito prazne lokalne bankomate, domaćini unaprijed trljaju ruke. Britanski turisti, čija su nepca naviknuta na 'fish and chips', na Garden festivalu u Tisnom gotovo isključivo 'mlate' po morskim specijalitetima, uživajući u izvornom okusu svježe ribe. Razloga za pretjeranu štednju nemaju - Britanija je i u prošloj godini uspjela ostvariti gospodarski rast od 0,3 posto.

Dok prosječnom hrvatskom turistu u Londonu skupoća zagorča i najsočniji zalogaj 's nogu', doma će se ipak vratiti bogatiji za doživljaj Otoka čije su prekobrojne književne, glazbene, glumačke i ine ikone inspiracija svijetu koji su u dobroj mjeri oblikovali njihovi monarsi.